Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

SAVREMENA PITANJA / AKTUELNE TEME

CHATANJE MUŠKARACA I ŽENA NA FACEBOOK GRUPAMA

Esselamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu.Imam pitanje za uvaženog profesora Zijada Ljakića: Je li dozvoljeno dopisivanje, odnosno chatanje muskaraca i žena na određenu temu na facebook grupama? Vidio sam jednu takvu grupu na kojoj udate i neudate sestre i oženjena i neoženjena braća uzajamno komuniciraju i razmjenjuju odredjena mišljenja i informacije. Je li to dozvoljeno pod uslovom da se ne uljepšava "govor" (pisanje)? Molim vas da mi odgovorite na ovo pitanje. Allah vas nagradio.

Više...

SAMOZADOVOLJAVANJE – BRADA - MUZIKA

PITANJE: Sellam, ako može da mi odgovorite na par pitanja?

Imam 20 godina musliman sam hvala Bogu imam majku koja redovno klanja i obavlja sve po islamskim propisima, rahmetli otac mi je pogino u ratu kad sam imo 1 godinu pa mi je ne zgodno nju neka pitanja pitati. Pa bi zelio ako biste mi vi mogli odgovoriti da vas Allah nagradi. Nisam prije bas bio neki vjernik al sam poceo klanjati i zelim sve obavljati i raditi po islamu (serijatu). 1. Jel dozvoljeno u Islamu da muskarac sam sebe zadovoljava (da dira svoj spolni organ dok ne ejakulira)? Jer nekad me povuce da to uradim jer nemam djevojku (zenu) tesko mi naci jer zelim neku s kojom ce Allah biti zadovoljan pa ne izlazim svugdje. 2. Jel obaveza pustanje brade? 3. Jel muzika zabranjena u islamu i ako jesta spada li u mali ili teski grijeh?

Više...

KORISTENJE RASTVORENOG PROPOLISA U ETANOLU(ALKOHOL) ILI TINKTURE PROPOLISA

Korištenje rastvorenog propolisa u etanolu (alkoholu) ili tinkture propolisa
- Esselamu 'alejkum.
Kakav je propis za tinkture propolisa, s obzirom da kažu da se propolis jedino u etanolu može rastvoriti? Da li je dozvoljeno koristiti takvu tinkturu? Obično se troši 15 do 50 kapi dnevno. Allah vas nagradio.

ODGOVOR: Alejkumusselam.
Naravno, odgovor na ovo pitanje se vraća na šerijatski status pijenja etanola i na procenat alkohola u tinkturi propolisa.


Što se tiče etanola, on je primarni alkohol koji pripada skupini alkohola i najčešće se nalazi u alkoholnim pićima tako da se u svakodnevnom govoru naziva samo alkohol.
Upotrebljava se kao otapalo i sredstvo za ekstrakciju, dezinfekciju, konzerviranje i pri proizvodnji alkoholnih pića. Služi i kao polazna sirovina za cijeli niz hemikalija. Najjača alkoholna pića sadrže oko 45 % alkohola, dok je zapremni udio etanola u apsolutnom alkoholu 96%. Ako čovjek popije 500 ml čistog etanola može umrijeti. Ono što je bitno sa šerijatske strane je činjenica da je etanol kao vrsta alkohola onaj alkohol na čiju zabranu konzumiranja se odnose šerijatski tekstovi.


A što se tiče tinkture propolisa, ona se sastoji od sirovog propolisa (prečišćenog i usitnjenog) (obično u omjeru 30%) i etanola 96% (obično u omjeru 70%), a nakon isparavanja alkoholne komponente ostaje sirupast koncentrat koji sadrži 90% propolisa (pogledaj: www.vet.bg.ac.rs/~biolog/images/stories/biologija/Recepti.pdf). Naravno, omjer propolisa i etanola kao i procenat etanola u sirupastom koncentratu zavisi od proizvođača ili firme, pa tako na primjer u tinkturi propolisa koja se uvozi iz Italije ima 20% alkohola.


Shodno gore spomenutom dolazimo do zaključka: da je tinkturu propolisa, koji u sebi sadrži u finalnoj upotrebi dozu alkohola (etanola) koja je opojna ako bi se konzumirala u velikim količinama, šerijatski zabranjeno koristiti. Dokaz za to je hadis koji se prenosi od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ono što opija u velikim količinama haram je u malim količinama". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed, a dobrim su ga ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban i Ibn Hadžer a vjerodostojnim Albani i Šuajb Arnaut. Ve billahi tevfik.

RAD KAO POLICAJAC U NEMUSLIMANSKOJ ZEMLJI

- Selam alejkum. 
Zamolio bih te ako bi imao vremena da nam odgovoriš na ovo pitanje ako si u mogućnosti. Može li musliman raditi kao policajac u nemuslimanskoj zemlji, tačnije u jednoj od skandinavskih zemalja?

ODGOVOR: Alejkumusselam.
O sličnom pitanju sam pisao u mojoj knjizi "U islamu je odgovor" 510. strana. Shodno stanju u kojem se nalazi musliman različit je i propis rada kao policajac u nemuslimanskoj državi.
Evo tekst koji obrađuje to pitanje (rad kao policajac) i sličane situacije koje potpadaju pod rad u državnim službama i institucijama nemuslimanske države:

RAD MUSLIMANA U DRŽAVNIM SLUŽBAMA I INSTITUCIJAMA KJAFIRSKE ZEMLJE


Šerijatski status ovakvog rada ovisi od stanja i okolnosti zbog kojih musliman radi u tim institucijama. Takav posao ne izlazi od jedog od tri sljedeća stanja:

1 - da je prinuđen da tu radi ili ima jaku potrebu za tim poslom,

2 - da radi taj posao zbog koristi Islama i muslimana kako bi otklanjao zulum od muslimana ili tome slično, i

3 – da nije prinuđen niti ima jaku potrebu niti je u tom poslu korist za Islam i muslimane[1].


Prvo stanje:
da je prinuđen da tu radi ili ima jaku potrebu za tim poslom. Pod prinudom se podrazumijeva da musliman ne može naći neki drugi izvor opskrbe osim da radi u državnim institucijama kjafirske zemlje, tako da ako tu ne bi radio ne bi imao od čega da živi. A pod jakom potrebom se misli na ono što je blaže od prinude, to jest da ako tu ne bi radio preživio bi ali sa velikom teškoćom i nevoljom[2]. Što se tiče rada u državnim institucijama kjafirske države u stanju prinude, on je dozvoljen jer je opće šerijatsko pravilo da se u prinudi dozvoljava ono što je zabranjeno. S tim da je taj rad uslovljen sa dva šarta koje prenosi Ibn Hadžer od El-Muhelleba ibn ebi Sufreta: da je taj posao šerijatski dozvoljen i da tim poslom ne pomaže kjafire u nanošenju štete muslimanima[3]. A da je rad u stanju jake potrebe dozvoljen dokaz je fikhsko pravilo: potreba se spušta na stepen prinude[4]. Takođe, na to ukazuju riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: "I u vjeri vam nije ništa teško propisao" (El-Hadždž 78). Uvjetuje se za dozvolu rada u stanju velike potrebe isto što i u okolnostima prinude, s tim da se dodaje još jedan šart: da ne prijateljuje sa kjafirima u bilo kom obliku prijateljstva izuzev onog što zahtijeva sam posao od miješanja i lijepog ophođenja sa njima.

Drugo stanje: rad zbog koristi Islama i muslimana.
Oko ove vrste rada muslimana u državnim institucijama kjafirske zemlje učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Prvi stav: dozvola rada u takvim institucijama pod vlašću kjafira ako je musliman u mogućnosti da izvršava ono što Šerijat nalaže i da uspostavlja pravdu. Ovaj stav su podržali Kurtubi[5], Ševkani[6] i mnogi drugi mufessiri. Dokazuju svoj stav traženjem Jusufa, alejisselam, od strane faraona Misra (Egipta) da ga postavi namjesnikom za poljoprivredna i ekonomska pitanja, pa ga je ovaj i postavio. ""Postavi me: - reče - "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."" (Jusuf 55) Učenjaci koji su na stavu zabrane odgovaraju na ovaj dokaz sa stvarima koje su upitne, poput toga da je ovo bilo dozvoljeno samo Jusufu, alejhisselam, ili da je faraon bio musliman, ili da je stvarni vladar bio Jusuf, alejhisselam, a ne faraon. Drugi dokaz sa kojim dokazuju dozvolu je opća obaveza muslimana da rade na pribavljanju svega što koristi muslimanima i otklanjaju ono što im šteti. Na ovom mjestu navode riječi El-'Izz ibn Abdusselama koji kaže da ako bi neku veliku muslimansku pokrajinu zauzeli kjafiri i onda tražili da postave muslimanskog kadiju da rješava sporove među muslimanima, muslimani bi se trebali tome odazvati radi opće koristi muslimana u tome[7].


Drugi stav: opća zabrana rada u instituciji kjafirske države. Oni koji spominju ovo mišljenje nisu spomenuli ko je zauzeo ovaj stav od prvih učenjaka, dok je mnogo savremenih alima i istraživača na tom stanovištu. Od njih su Ebul-E'ala el-Mevdudi, Abdulkerim Zejdan, Muhammed Medkur i Vehbetu ez-Zuhajli.
Svoj stav argumentiraju riječima Uzvišenog u prijevodu značenja: "I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži" (Hud 113). Kažu da onaj koji radi pod vlašću zalima podržava njegovu stranu a to je Allah zabranio, a kjafir je od zalima. Moglo bi se prigovoriti ovom argumentiranju da je značenje riječi "I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju", ne budite s tim zadovoljni, ne uljepšavajte to na čemu su i ne učestvujte sa njima u njihovom zulumu. A raditi kod zalima (kjafira) radeći na otklanjanju štete od muslimana i pribavljanja koristi, to ne ulazi u značenje ajeta[8]. Takođe, od njihovih dokaza sa kojima podupiru svoj stav je sljedeće: da rad pod vlašću kjafira sadrži zabranjenu privrženost, prijateljovanje, potpomaganje i hvaljenje istih u onome što rade (El-Ahkamus-sultanijje str. 75). Moglo bi se odgovoriti na ovaj argument sa više strana: 1- da radnik pod vlašću kjafira nema namjeru pomagati ga u zulumu, nego ostvariti opću korist za muslimane, 2- da nema nužno uzajamne sprege između privrženosti kjafirima i rada pod vlašću vladara kjafira, jer je moguće pomoći istinu, pravdu i uzdignuti Allahovu riječ a da pri tome ne bude privrženosti i prijateljovanja prema kjafirima, i 3- rad pod vlašću vladara kjafira ne sadrži u sebi njegovu pohvalu, nego preuzimanje onog što je prepustio taj kjafir i njegovog obavljanja na propisan način[9].

Radžih (odabrano) mišljenje je, na osnovu snage dokaza, da je rad u službama i institucijama kjafirske države pod vlašću vladara kjafira dozvoljen ako se time ostvaruje korist Islamu i muslimanima.
Ova dozvolu učenjaci uslovljavaju ispunjenjem sljedećih šartova: - da je sam posao koji se radi dozvoljen u Islamu, - da se tim radom ne pomažu kjafiri u nečemu što je šteta za muslimane, - da u tome ne bude prilježenosti i prijateljovanja sa kjafirima, i – da se tim radom postiže stvarna korist za Islam i muslimane, a ne da u tom poslu bude samo lična korist pojedinca.

Treće stanje: da nije prinuđen niti ima jaku potrebu niti je u tom poslu korist za Islam i muslimane. U ovom slučaju nije dozovljeno muslimanu raditi u institucijama i službama kjafirske države. Jer taj posao u ovim okolnostima predstavlja naklonost prema kjafirima, prijateljovanje sa njima, poniznost, pokornost i stajanje na njihovoj strani, a Uzvišeni to zabranjuje: "I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži" (prijevod značenja sure Hud 113), i ne dozvoljava muslimanu da bude pod vlašću kjafira: "A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima" (En-Nisa' 141). Ve billahi tevfik.

[1]  Et-Te'amul me'a gajril-muslimin, str. 223-232.
[2]  El-Muvafekatu (2/10).
[3]  Fethul-bari (4/452).
[4]  El-Ešbahu ven-nezair od Sujutija str. 88 i od Ibn Nudžejma str. 91.
[5]  El-Džami'u li ahkamil-Kur'an (9/215).
[6]  Fethul-kadir (3/35).
[7]  Kava'idul-ahkam (1/75).
[8]  Tefsir-Razi (18/73) i Fethul-kadir (2/531).
[9]  Et-Te'amulu me'a gajril-muslimin, str. 228.

ZATEZNA KAMATA ZBOG NEBLAGOVREMENOG PLACANJA STRUJE,TELEFONA,VODE

Zatezna kamata zbog neblagovremenog plaćanja struje, telefona, vode, ...

PITANJE:

- Esselamu alejkum. Postoji u nemuslimanskim zemljama tzv. zatezna kamata. Ona se obračunava dužniku na dug koji ne vrati u dogovorenom roku. Nakon tog roka, dug mu se povećava, kao neka kazna zato što dug nije vratio na vrijeme (kažu, kupac zateže, neće da vrati dug i to je zatezna kamata). Interesuje me propis ove kamate, i da li u Šerijatu ima neka vrsta kazne za dužnika koji neće da vrati dug na vrijeme i u dogovorenom roku, i ako ima možel se ona uporedit sa ovom zateznom kamatom?

Više...

RAD U FIRMI KOJE SE BAVE PODRSKOM AMERICKE VOJSKE U AFGANISTANU

Rad u firmama koje se bave podrškom američke vojske u Afganistanu

- Esselamu alejkum.

Pitao sam mnoge daije i nitko neće da mi odgovori.

Kakav je stav islama u vezi zapošljenja muslimana u firme koje uslužuju američku vojsku u Avganistanu, Iraku i sl. To su inače firme KBR, Fluor, Dynocorp i slične.

Da li je haram raditi za takve firme, da li svojim radom u takvim firmama mi pomažemo Amerikance u tlačenju i ubijanju nevinih muslimana u tim zemljama.

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Prije navođenja šerijatskog stava rada u tim kompanijama evo neke šture informacije o onome što se pita. Naime, kompanija Fluor (kao druge gore spomenute) se bavi podrškom američke vojske u Afganistanu a i širom svijeta. Radi se pri vojsci kao civil i radnicima se daju poslovi različite prirode. U zadnje vrijeme vršile su se regrutacije u Tuzli, Skoplju i Sarajevu gdje se odvijao proces primanja radnika za Afganistan. Navodno plate su poprilično dobre za naše uslove što se razlikuje od kompanije do kompanije (mjesečna plata u Fluor-u je jedno vrijeme bila 4500$), a pogoduju i česti godišnji odmori kada se putuje kući u domovinu pri čemu su plaćeni troškovi puta. Prijava, intervju i pristup se vrši na njihovoj stranici ... itd.

Suština pitanja i problema je u sljedećem: rad muslimana kao civil u kompaniji koja se bavi podrškom (materijalno-fizičkom) američke vojske u Afganistanu koja ratuje (čitaj: ubija) protiv muslimana.

Najblaži šerijatski status rada u ovim kompanijama je stroga zabrana i to ako je nijet i cilj radnika muslimana da zbog "nužde" ili "velike životne potrebe" zarađuje za potrebe porodice.

Ovo djelo je strogo zabranjeno jer potpada pod riječi Uzvišenog u kojima zabranjuje muslimanima da se međusobno potpomagaju u griješenju i neprijateljstvu. Kaže Uzvišeni: "A nemojte se međusobno potpomagati u griješenju i neprijateljstvu" (El-Maide, 2). A u radu za firmu koja uslužuje kjafirsku okupatorsku vojsku koja ratuje protiv muslimana i ubija ih je direktno pomaganje te vojske u njihovom zulumu i zločinu a što je veći grijeh od onog što se zabranjuje ajetom. 

Da je rad u ovim kompanijama strogo zabranjen takođe ukazuju riječi  Uzvišenog: "I ne podržavajte stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži" (Hud 113). A onaj ko radi u firmama koje uslužuju i podržavaju kjafirsku vojsku koja ratuje protiv muslimana on podržava stranu zalima, tj. kjafirsku vojsku, jer nema većeg zuluma od ratovanja protiv muslimana, a podržavanje strane zalima je Allah ovim ajetom zabranio i onome ko to radi prijeti sa Vatrom.

A ako nijet i cilj radnika muslimana nije da zbog "nužde" zarađuje za životne potrebe nego da da učešće u "uspostavljanju svjetskog mira" (tj. uspostavljanju prevlasti kjafira), ili "da učestvuje u borbi protiv terorizma" (pri čemu se ubijaju nevini muslimani), ili da pomogne kjafire protiv muslimana uzimajući ih za zaštitnike i prisne prijatelje, ili to čini iz zadovoljstva sa kufrom i vjerom kjafira, ili slično spomenutom, onda se šerijatski status rada u spomenutim firmama kreće između velikog nifaka (licemjerstva koje izvodi iz vjere) i otvorenog kufra shodno stanju samog radnika.

Dokazi da je u ovim slučajevima rad u tim firmama veliki nifak ili otvoreni kufr su sljedeći argumenti:

Riječi Uzvišenog: "O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike (prisne prijatelje) jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike (prisne prijatelje) prihvati; ..." (El-Maide, 51). To jest, on je kjafir poput njih, a jedan od najvećih vidova zaštitništva i prisnog prijateljstva kjafira je njihovo pomaganje u ratu protiv muslimana.

Događaj sa Hatib ibn Belte'om, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima, kada je poslao po nekoj ženi pismo u kojem obavještava mušrike Mekke da će ih napasti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa ashabima. Priča i događaj o tome kako se to desilo su veoma dugi, a ono što nas ovdje intresuje je činjenica da je njegovo djelo (otkrivanje tajne) Omer, radijallahu anhu, nazvao nifakom (licemjerstvom), u rivajetu kufrom, zbog kojeg je tražio dozvolu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga ubije. A i sam Hatib, radijallahu anhu, pravdajući se za učinjeno djelo kaže da to nije uradio zbog otpadništva od vjere nakon primanja islama, niti zbog prevare ni zbog nifaka, nego da bi tim djelom udobrovoljio mušrike Mekke čime bi sačuvao svoju porodicu u Mekki. Znači, otkrivanje tajne kjafirskoj vojsci, a što je vid pomaganja istih, se ubraja po svojoj vanjštini u djelo velikog nifaka i otvorenog kufra koji izvode iz islama osim ako za to postoji opravdanje da ne bude nifak ili kufr koji izvode iz vjere.

Takođe, idžama učenjaka ovog Ummeta da je zabranjen bilo koji vid pomaganja kjafira u borbi protiv muslimana, i da ta djela mogu izvesti svog počinioca iz islama shodno stanju i okolnostima.

Prema tome, muslimanima nikako i apsolutno nije dozvoljeno da rade u firmama koje pomažu (uslužuju) američku vojsku u borbi protiv muslimana u Afganistanu ili drugim mjestima. A grijeh tog djela se kreće između velikog grijeha i nifaka (licemjerstva) i kufra koji izvode iz islama shodno stanju same osobe. I nema sumnje da radnici muslimani svojim radom u takvim firmama pomažu Amerikance u tlačenju i ubijanju nevinih muslimana u tim zemljama. Ve billahi tevfik.

JE LI ZENI DOZVOLJENO SAMOUBISTVO RADI ZASTITE CASTI

Je li dozvoljeno ženi samoubistvo radi zaštite časti?


- Es-Selamu Alejkum,
Interesuje me da li je u islamu dozvoljeno samoubistvo? Naravno za samubistvo iz očaja, tuge, nemira i sličnih emocija se podrazumijeva da je grijeh.
Ali šta je sa samubistvima kada se majka baci u smrt da spasi svoje dijete, samoubistvo iz časti, u ratu kako bi se nanijeli velike štete neprijatelju i slično.
Na samoubiostvo iz časti mislim na događaje za koje sam više puta slušao, kao naprimjer kada su četnici okružili naše sestre u nekim gradovima (ja sam čuo za Tešanj i Gradačac) pa su one da izbjegnu silovanje bacale se u smrt.
Evo jedan primjer toga: http://islam-balkan.com/djevojka-skocila-sa-munare-sehidsku-smrt/
Također poznat mi je hadis o faraonovoj frizerki.

Kako islam gleda na ovakva i slična samoubistva?

ODGOVOR: Alejkumusselam.
Samoubistvo je haram po Kur'anau, Sunnetu i idžamu učenjaka i smatra se najvećim grijehom poslije širka Allahu, svejedno bilo zbog očajanja, gubljenja nade, čuvanja časti i slično. Kaže Uzvišeni: "I ne ubijajte sami sebe, Allah je doista prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi, Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko" (En-Nisa', 29-30), i kaže: "I sami sebe u propast ne bacajte" (El-Bekare, 195).
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je strogo zabranio samoubistvo, rekavši u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima: "Ko se baci sa brda pa ubije samog sebe, vječno će se u džehennemskoj vatri bacati sa brda. Ko popije otrov pa ubije samog sebe, vječno će u džehennemskoj vatri trovati samog sebe. A ko se ubije željezom, vječno će probadati željezom svoj stomak u džehennemskoj vatri".


Kažu islamski pravnici da je samoubica veći griješnik od onog ko ubije drugu osobu, čak neki kažu da se samoubica ne gasuli niti mu se klanja dženaza, a po nekima mu se ne prima tevba zbog težine grijeha koji je počinio. Takođe, vanjsko značenje nekih hadisa ukazuje da će samoubica biti vječno u vatri.
S tim da je ispravno, a našto ukazuju drugi dokazi, da se samoubica gasuli, da mu se klanja dženaza, prima tevba i da neće biti vječno u vatri, ali ovo su rekli neki pravnici zbog težine grijeha samoubistva i vanjskog značenja nekih šerijatskih tekstova.
Prema tome, nije dozvoljeno ženi muslimaki da se ubije pa makar sigurno znala da kjafirski vojnici u čije ruke je pala hoće da je siluju. Da žena muslimanka izvrši samoubistvo kako ne bi bila silovana od kjafirskih vojnika ili nekog njima sličnim to nije nikakva čast niti je način čuvanja časti. To je čin samoubistva koji je po Islamu veliki grijeh a ne može činjenje velikog grijeha nikada biti čast. Takođe, samoubistvo žene radi zaštite časti nije šehadet nego grijeh.


Žena muslimanka koju kjafirski zlotvori hoće da siluju je obavezna da se odupre svom snagom i svim sredstvima kako se to ne bi desilo. Pa ako na tom putu bude ubijana ona je onda šehid. Prenosi Se'id ibn Zejd, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude ubijen braneći svoj imetak on je šehid, a ko bude ubijen braneći svoju porodicu (ženu) on je šehid, ...". Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed, a vjerodosotnim ga ocjenjuje Tirmizi, Albani i mnogi drugi.


A ako napadnuta žena muslimanka bude prilikom opiranja savladana i silovana, ona u tome nema grijeha. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma: "Zaista je Allah oprostio mom Ummetu (ono što urade) grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni". Bilježi ga Ibn Madže, Darekutni, Ibn Hibban i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut.

Prema tome, samoubistvo žene muslimanke radi zaštite časti je zabranjeno i predstavlja veliki grijeh, dok sa druge strane ako bude silovana ona u tome nema grijeha. Muslimanke koje su se u toku zadnjeg rata bacale se u smrt da izbjegnu silovanje, tim djelom nisu sačuvale čast nego učinile veliki grijeh i djelo koje nije dozvoljeno niti pohvalno a kamoli da bude šehadet i vrijedno veličanja.
Takođe, djevojka koja je skočila sa munare kako bi sačuvala čast izvršila je zabranjeno samoubistvo a ne šehidsku smrt. Njoj je bio vadžib da se opire, da galami, vrišti i bori se sve dok je ne savladaju ili ubiju, pri čemu ne bi imala grijeha kod Allaha.
U hadisu o faraonovoj frizerki nije došlo da je se ona ubila tako što se bacila u vatru, nego su je faraonovi vojnici bacili u vatru. Ve billahi tevfik.

KUPOVINA PUTEM LIZINGA

- Ne znam da li sam dobro shvatila šta je kupovina na leasing, tj. da li je kupovina auta ili kuće na leasing halal ili haram? Zaista su teška vremena i ne znam kako da čovjek kupi te stvari koje su mu neophodne a da ta kupovina bude halal. Ukoliko poznajete neku banku koja posluje po islamskim principima molim Vas da mi to kažete. Allah Vas nagradio !

Više...

RAD U RESTORANU U KOJEM SE NUDI SVINJETINA

- Naš čovjek musliman drži restoran u kojem nudi svinjsko meso, nastanjen je u Austriji a tamo se nalazi i restoran. Pa tako da tamnošnja klijentela traži uostalom svinjsko meso znači da to se priprema za kršćane.Zanima me da ako odem kod njega radit koliki bi mi bio grijeh ako bi nekad morao doći u kontakt sa svinjetinom?

Više...

KAKO POSLUJE ISLAMSKA BANKA AKO NEMA KAMATE

Da bi se dao odgovor na ovo pitanje neophodno je nešto neći o klasičnim komercijalnim bankama, zatim navesti zašto i kada su nastale islamske banke i tek onda u kratkim crtama pojasniti na čemu se zasniva rad islamske banke koja nema kamate.


Nastanak, razvoj i poslovanje komercijalnih banaka

Riječ banka je nastala od talijanske riječi "Banco" a koja znači stol. Razlog ovog naziva se vraća na to što je u srednjem vijeku mijenjač novčanih valuta sjedio za stolom na javnim mjestima prodavajući i kupujući razne valute. Zatim je ovaj posao, tj. mijenjanje valuta, uznapredovao do oblika današnjih banaka.

Prva banka (mjenjačnica valuta) je osnovana u Italiji u gradu Budukije 1157. god. po Miladiju, a zatim je uslijedilo osnivanje drugih mjenjačnica (banaka) a njene aktivnosti su postepeno postale raznovrsnije i naprednije. S tim da se stvarni početak osnivanja banke u njenom savremenom obliku može smatrati osnivanjem mjenjačnice pod imenom "Banco della pizza dirialto" u istom talijanskom gradu Bundukije 1587. god. po Miladiju. Zatim je slična banka osnovana u Holandiji pod imenom "Amsterdam" 1609. god. po Miladiju, a koja je bila primjer po kojem su osnovane većina evropskih banaka poslije toga. Prva banka koja se pojavila u islamskim zemljama bila je "Privatna egipatska banka" koja je osnovana u Egiptu 1898.god. po Miladiju, a zatim je uslijedilo otvaranje banaka u drugim dijelovima islamskog svijeta.
Funkcije i poslovne aktivnosti komercijalnih banaka su prošle kroz određene faze: novčanu, investicionu i kreditnu. Novčana funkcija se ogleda u mijenjanju valuta, bankovnim depozitima (ostavljanja novca u banku na čuvanje), sortiranje, vaganje i određivanju vrijednosti kovanica i tome slično. Nakon novčane funkcije bankovno poslovanje se proširilo i uznapredovalo sa investicionim aktivnostima u raznoraznim oblastima ekonomske djelatnosti. I na kraju, jedna od zadnjih faza razvoja i napretka bankovnog poslovanja je kreditna funkcija. Naravno, ono što je glavna karakteristika poslovanja komercijalnih banaka je poslovanje sa kamatom.

Zabrana kamate je općepoznata u Islamu. Idžma (jednoglasan stav) učenjaka ovog Ummeta je na zabrani kamate. Ovaj idžma prenose Kurtubi, Ibnul-Munzir, El-'Ajni, Ibn Kudame, El-Merdavi, Ibn Hadžer, Ibn Tejmije, Ševkani, Ibn Hubejre, Nevevi, Ibn Hadžer El-Hejtemi i mnogi drugi. Na zabranu kamate ukazuju mnogi šerijatski tekstovi. Kaže Uzvišeni: "A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu" (El-Bekare 275). Kamata je veliki grijeh sa kojim se onima koji ga čine objavljuje rat od Allaha i Njegovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova!" (El-Bekare 278-279). Takođe, kamata je jedan od sedam upropaštujućih grijeha kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: "Klonite se sedam upropaštujućih grijeha ...", od kojih je jedenje kamate. U hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu, je došlo da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, prokleo onog koji uzima kamatu, koji je daje, zapisuje i dvojicu svjedoka, i kaže: "Oni su isti". Nema sumnje da je kamata koja se daje banci ili uzima od nje da je to kamata koja je Šerijatom zabranjena.

Nastanak, razvoj i poslovanje islamskih banaka


Mnogi islamski učenjaci smatraju da je preče umjesto riječi banka koristi šerijatski termin MASRIF. Jezički masrif znači promjena nečega za nešto drugo a njegovo šerijatsko značenje je prodaja novca za novac.
Čim su se komercijalne banke a koje su naravno zasnovane na kamatnom sistemu pojavile u islamskom svijetu oglasili su se učenjaci i intelektualci Ummeta, upozorili su muslimane na ophođenja sa tim bankama u onim aktivnostima koji su zasnovani na kamati. Među prvim učenjacima koji su pojasnili zabranu poslovanja sa bankama su bili Rešid Rida i Ebul-E'ala el-Mevdudi.


Reakcija islamskih učenjaka na pojavu komercijalnih banaka u islamskim zemljama nije se svela samo na upozorenje i odvraćanje muslimana od istih zbog njihove zasnovanosti na kamati nego su tražili i nudili  alternativnu zamjenu za iste. Pa je tako pokrenuta ideja osnivanja islamskih banaka koje ne posluju na kamatnom sistemu niti sadrži neke druge Šerijatom zabranjeno vrste poslovanja kao i da se muslimani oslobode slijeđenja Zapadne ekonomije. Rezultat ovih iskrenih namjera i inicijativa je osnivanje preko 150 islamskih investicionih banaka.


Prvo iskustvo sa islamskom bankom je bilo 1963. god. po Miladiju kada je u Egiptu u gradu Mejtgamr osnovana banka čije se poslovanje slaže sa šerijatskim principima ekonomije. Međutim, ubrzo nakon otvaranja ova banka je prestala sa radom zbog zlonamjernih glasina koje su bile usmjerene protiv nje. Nakon ovoga i sličnih pokušaja u Džiddi je 1975.god. osnovana Islamska banka za razvoj koja je otvorila vrata svim islamskim zemljama da učestvuju u njoj, a cilj osnivanja banke je doniranje ekonomskog razvoja i društvenog napretka u zemljama učesnicama. Iste godine u Ujedinjenim arapskim emiratima je osnovana Islamska banka Dubej čiji je glavni cilj da poslovanje ove banke zasnuje na islamskim osnovama. Nakon toga, 1977.god. osnovane su tri islamske banke koje su formirale Međunarodnu federaciju islamskih banaka, a te banke su: Islamska banka Fejsal u Sudanu, Islamska banka Fejsal u Egiptu i Kuvajtski bejtul temvil. A od značajnih banaka u Saudijskoj arabiji koje su svoje poslovanje uskladili sa šerijatskim propisima a ne nose u svom nazivu prefiks "islamska" su svakako Banka Er-Radžihi i Banka El-Bilad.
Naravno, cilj svih ovih islamskih banaka je da izbjegnu poslovanja sa kamatom, usklade svoje aktivnosti sa šerijatskim propisima a da istovremeno pokrivaju ekonomske i društvene potrebe u razvoju i finansiranju mjesta i sredina u kojima djeluju. Na ovom mjestu neophodno je naglasiti da većina islamskih banaka nisu sve svoje aktivnosti uskladile sa principima islamskog poslovanja a naročito se to odnosi na odjele tih banaka u zapadnim zemljama.

Oblici i vrste usluga i poslovanja na kojima se zasniva islamska banka
Islamska banka sa svim svojim raznovrsnim aktivnostima se u osnovi zasniva na podržavanju razvoja društvene zajednice a od najistaknutijih aktivnosti islamske banke je investiranje sa imetkom položenim u banku. Osnove investiranja u islamskim bankama su:


- izbjegavanje kamate u svim oblicima poslovanja,
- zabrana držanja monopola,
- zasnivanje investiranja na razvoju proizvodnje,
- samilost u odgađanju vraćanju duga od strane siromašnih dužnika,
- usklađenost investicionih projekata sa Šerijatom.
Od vrsta i oblika investiranja i poslovanja u islamskim bankama su sljedeći:

Prva – mudareba, tj. ugovor između dvije strane, u ovom slučaju banke i klijenta, pri čemu jedna strana daje novac a druga učestvuje sa radom, a zaradu ili gubitak dijele procentualno (50%-50%, ili 70%-30%) shodno kako se dvije strane dogovore.

Druga – mušareka, tj. uzajamno učešće, a to je ugovor između dvije strane pri čemu obje učestvuje sa određenom količinom imetka, obje strane imaju pravo raspolaganja sa čitavim imetkom, pri čemu se dobit dijeli shodno kako se dogovore dvije strane a gubitak se dijeli na obje strane shodno veličini učešća. Ova vrsta poslovanja ima više oblika a može biti u zajedničkoj kupovini (banke i klijenta) neke nekretnine nakon čega banka prodaje svoj udio klijentu ili poslovnog investiranja pri čemu banka dijeli dobit sa klijentom sve dok klijent ne otplati novac koji je uzeo od banke.

Treća – murabeha, tj. kupoprodaja pri čemu je dobit poznata, odnosno klijent traži od banke da ona nabavi i kupi određenu robu koju će klijent kupiti od banke po cijeni po kojoj se dogovore a u kojoj će banka imati zaradu, svejedno da li otplaćivanje bilo odjedanput ili u ratama.

Četvrta – prodaja SELEM, tj. prodaja pri čemu kupac unaprijed da novac za robu a preuzima je nakon određenog dogovorenog vremena.

Peta – istisna', tj. kupoprodaja po narudžbi, odnosno kupovina pri kojoj kupac kupuje robu sa dogovorenim karakteristikama koju prodavač tek treba napraviti ili proizvesti.

Šesta – davanje beskamatnog kredita iz posebnih izvora banke određenih za kreditiranje.

Sedma – investiranje investicionih firmi i kompanija pri čemu banka dijeli dobit ili gubitak shodno njenom učešću.

Osma – investiranje kupovine dionica od firmi čija proizvodnja ili poslovanje nije zasnovano na haramu uz isti gore spomenuti princip.

Deveta – el bej'u bit-taksit, tj. prodaja na rate uz veću cijenu.

Deseta – prebacivanje novca sa jedne banke na drugu pri čemu se naplaćuje usluga prebacivanja. I mnoge druge vrste i oblici poslovanja.
Ono što je primjetno a što treba naglasiti je to da islamska banka u osnovi ne zasniva svoj rad samo na davanju beskamatnih kredita nego svoje poslovanje koncentriše na poslovnom i proizvodnom investiranju pri čemu ona učestvuje u dobiti a rizikuje gubitak zajedno sa klijentom. Ve billahi tevfik.