Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

PROPIS NUĐENJA DJEVOJKE (ŽENE) SAME SEBE NEKOME ZA BRAK

  • PDF

- Selam alejkum.
Intersuje me da li haram ili sporno da djevojka sama sebe ponudi nekome ko joj se svidi za brak? Ili je to sramota ili nije od islamskog edeba, ... Ja bih nešto tako uradila ali se bojim, iako se ispostavi da je dozvoljeno, da time sebe spuštam na niži nivo ili čak da se ponižavam, da sam tim postupkom sumnjiva cura. Volila bih kab bi mi ovu dilemu otklonili, naravno u skladu sa šerijatskim argumnetima. Hvala najljepša na trudu i zalaganju.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

 

Uobičajeno je među ljudima općenito da je žena ona koja se traži i kojoj se nudi brak, a da je muškarac onaj koji traži ženu i koji joj nudi brak.

Međutim, u Islamu je dozvoljeno djevojki (ili neudatoj ženi – puštenici ili udovici) da sama sebe ponudi za brak muškarcu koji je na njenom nivou (vjerskom nivou bez razilaženja, a oko drugih nivoa dostatnosti muškarca ženi je veliko razilaženje među učenjacima).

To jest, nema smetnje da se djevojka ponudi onom muškarcu muslimanu za kojeg je procjenila (tako što je saznala ili čula o njemu sve najbolje) da bi joj odgovarao kao muž, pogotovo ako ga bije dobar glas u praktikovanju vjere kao i drugim karakternim i fizičkim osobinama poželjnim kod dobrih muževa.

Naravno, ova dozvola je uslovljena vođenjem računa o šerijatskim pravilima komuniciranja među suprotnim spolovima koji jedno drugom nisu mahrem. Najbolje je da se komuniciranje radi ovog cilja čini direktno ili indirektno preko neke druge muške (brata, oca i slično) ili ženske (prijateljice, njegove sestre i slično) osobe.

Pa ako mu se ona svidi i oženi je uz ispunjenje šartova sklapanja braka ili mu se ne svidi i odbije je, u tome njoj (djevojki koja se nudi za brak) nije nikakva ni sramota ni mahana.

Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, gdje on kaže: "Došla je neka žena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu se ponudila (za brak) rekavši: O Allahov Poslaniče, imaš li ti potrebe za mnom, ....".

Kaže Ibn Hadžer u "Fethul-bari" (9/175): "Ova dva hadisa (spomenuo je Buharija još jedan hadis) ukazuju da je dozvoljeno ženi da se ponudi muškarcu (za brak) pri čemu mu stavi do znanja da joj se on sviđa i da u tome nema sramote za nju".

Takođe, dozvoljeno je ženinim starateljima da ponude nju za brak nekome ko je na njenom nivou. A dokaz za ovo je postupak Omera, radijallahu anhu, kojeg je zabilježio Buharija u svom Sahihu kada je Hafsa njegova kćerka, radijallahu anha, postala udovica pa je on ponudio Osmanu, pa zatim Ebu Bekru, radijallahu anhuma, a oni su ga odbili jer su znali da je hoće zaprositi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na kraju i oženio.

Najbolji i najispravniji način upoznavanja radi braka je da se osoba koja hoće da se ženi zatraži pomoć u traženju valjane djevojke za brak od svojih roditelja, rođaka, prijatelja, komšija, poznanika, ili radnika u islamskim centrima i vjerskim institucijama. Ovo je bila praksa muslimana u svim krajevima i na svim mjestima sve dok to nije pokvarilo zabavljanje  i ašikovanje.

Takođe, ovaj način je mnogo sigurniji i njegovi rezultati su dugotrajniji od ženidbe putem ašikovanja ili preko interneta i slično.

Prema tome, nema šerijatske smetnje da djevojka sama sebe ponudi nekome ko joj se svidi za brak, pod uslovom da je najmanje na njenom stepenu praktikovanja vjere. U tome nema sramote za nju niti poniženja, ona se time nije spustila na niži nivo niti je sa tim postupkom postala sumnjiva cura.
Ve billahi tevfik.