Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

UČENJE RUKJE TRUDNICI

  • PDF

- Esselamu alejkum.
Čula sam da ne treba učiti rukju ženi u stanju trudnoće, pa ne znam je li to tačno? I ako može da navedete razloge potvrdnog ili negativnog odgovora. Allah vas nagradio na odgovoru.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

 

Na samom početku da naglasim da po ovom pitanju nema nekog šerijatskog teksta, kur'anskog ajeta ili vjerodostojnog hadisa, koji zabranjuje ili dozvoljava učenje rukje trudnici, a koji bi naravno bio argumnet koji je treba slijediti po ovom pitanju. Ono što se prenosi i što je rečeno po ovom pitanju su uglavnom stavovi, iskustva i mišljenja onih koji se bave liječenjem sa Šerijatskom rukjom.

Pa tako jedan učač rukje kaže da treba izbjegavati učenje rukje u njenom jačem intezitetu tokom prva tri mjeseca trudnoće trudnice (koja se liječi od sihra ili džinskog djelovanja učenjem rukje). A da se ustrajavanje na učenju rukje u njenom općem uobičajnom obliku ne odražava negativno na samu trudnicu.

Dok drugi učač rukje smatra da se štetne tjelesne i psihičke posljedice učenja rukje trudnici (koja se liječi od sihra ili džinskog djelovanja učenjem rukje) dešavaju ili mogu desiti tek u poznim fazama trudnoće ili u slučajevima žena koje po prirodi imaju česte abortuse. U ovom stanju trudnice i u ovom periodu trudnoće nije dopušteno trudnicama učiti rukju.

S tim da ako je stanje trudnice jako slabo i nepodnošljivo, sa strane jakog djelovanja i uticaja sihra ili džinskih napada i uznemiravanja, onda bez obzira na mogućnost uginuća ploda i abortusa učenje rukje trudnici je nužna stvar, međutim učenje rukje treba ograniči samo na određene dane uz strogo pridržavanje terapija (pijenje naučene vode i čurokotovog ulja, kupanje naučenom vodom, jedenje meda, masiranje maslinovim uljem i slično), obavljanje ibadeta i učenja zikrova i dovljenja.

Treći učač rukje smatra da se sa trudnicom (koja se liječi od sihra ili džinskog djelovanja učenjem rukje) treba ophoditi na poseban način. To jest, da joj se ne daju sredstva (bobice ili čaj Sena) koja izazivaju proljev ili pražnjenje crijeva, da učenje rukje u prva tri mjeseca trudnoće bude veoma blago, da se izbjegavaju grublje i jače metode izbacivanja sihra ili prisiljavanja džina da napusti tijelo, da se da širine, više prostora i tolerancije u terapijama pri liječenju itd.

Odnosno, treba cijeli ciklus liječenja rukjom da se prilagodi trudnici zbog njenog osjetljivog i slabog tjelesnog i psihičkog stanja.

Ebul-Bera' Usame ibn Jasin El-Me'ani, autor enciklopedije iz oblasti rukje i poznati stručnjak u liječenju šerijatskom rukjom, smatra da je najpreče da žena trudnica, koja se liječi od sihra ili džinskog djelovanja učenjem rukje, odgodi liječenje rukjom nakon porođaja i to zbog mnoštva razloga. Najbitniji od tih razloga je pokušaj džina i šejtana da negativno utiče na plod djeteta u stomaku trudnice. Naravno, ovaj uticaj se ne može desiti osim sa Allahovom dozvolom. Takođe, od razloga je i izlaganje trudnice unutartjelesnim i vantjelesnim uznemiravanjima od strane džina i šejtana koji mogu prouzrokovati abortus. On savjetuje trudnice da se zadovolje učenjem Kur'ana, tj. da samih sebi uče u toku trudnoće, kao i da se masiraju naučenim maslinovim uljem, kupaju naučenom vodom i upotrebaljavaju med i čurokotovo ulje.

Nakon gore spomenutog, da se primjetiti da su iskustva i savjeti učeča rukje različita po pitanju učenja rukje trudnici.

Većina ih je na stavu da učenje rukje trudnici treba ublažiti i umanjiti ili potpuno odgoditi nakon porođaja.

Naravno, ova iskustva i savjete treba slijediti ako djelovanje sihra ili džinskog opsjedanja trudnice nije nepodnošljivo. U protivnom, tj. ako je djelovanje sihra ili džinskog opsjedanja nepodnošljivo, onda je liječenje rukjom nužda i u tom slučaju se daje prednost liječenju majke nad čuvanjem ploda u njenoj utrobi. Ve billahi tevfik.