Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

PROPIS GLASANJA ZA MUFTIJU

  • PDF

- Selam alejkum! Uvaženi brate, pošto znam da si ti jedan od onih daija koji neće okolišati i davati dvosmislene odgovore kada je u pitanju Allahova vjera, želim da ti postavim jedno pitanje koje me muči u zadnje vrijeme.
Naime radi se o sljedećem, ti si sigurno upoznat sa ovom situacijom vezanom za muftiju Zukorlića i njegovu kandidaturu za predsjednika Srbije, ja sam u zadnje vrijeme putem fb meljova itd. bombardovan od raznih profila ljudi od koji su jedni 100% za Zukorlića i ono što je uradio, okivajući ga u zvijezde i svaki najmanji glas protiv njega smatraju izdajom muslimana i optužbama da je to bolesna ljubomorna na muftiju i ono što je muftija do sad postao i tu je druga skupina koja je definitivno protiv toga, neki od njih navode mutijine lične koristi, bogaćenje uzdizanje u društvu itd. Ja sam u svemu ovome totalno zbunjen i ne znam kako da se postavim. Molim te da mi odgovoriš da li je ovaj muftijin potez šerijatski opravdan i da li smo mi obični muslimani dužni da stanemo na njegovu stranu i podržimo ga u tome?
Molio bih te da mi odgovoriš što prije.
- Esselamu alejkum, moje pitanje je privatnog karaktera i ne mora biti objavljeno na tvojoj stranici. Vjerovatno si upoznat sa tim da se muftija Muamer Zukorlić kandidovao za predsjednika države, kod nas su odmah među braćom i onima kojima se pripisuje znanje aktuelizovane stare dileme-glasanje ili ne? Pošto imam povjerenja u tebe i tvoje razumijevanje menheđa Ehli Suneta (da ti Allah da svako dobro na dunjaluku i ahiretu) volio bih da mi pojasniš nekoliko stvari: Da li je kandidatura Zukorlića dozvoljena ili zabranjena u Šerijatu i da li bi trebalo izaći na izbore i glasati za njega i njegovu stranku na izborima, odgovor ću zadržati za sebe, Allah te nagradio.
- Esselamu alejkum. Ja sve do sada nisam glasao na izborima, smatrao sam da se ne smije dati zakonodavstvo čoveku... Je li dozvoljeno glasat ili ne i dokaz ako jeste ili ako nije? I je li ispravno sto se muftija sandžački kandidovao za presednika?
Allah vam svaki hajr dao!
- Pošto je kod nas na Balkanu učestalo mišljenje da se vjersko lice pod ahmedijom ne može baviti politikom, a koliko sam upoznat tako stoji i u statutu Islamske Zajednice, zanima me kakav je šerijastki stav po pitanju bavljenja politikom u sekularističkim zemljama i šta vi mislite o kandidaturu sandzačkog muftije Muamer Zukorlića za predsjednika Srbije. Da li to naša braća iz Sandžaka trebaju podržati ili ne?

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.


Odgovor na pitanje propisa glasanja za muftiju Muamera Zukorlića na predstojećim predsjedničkim izborima u Srbiji, tj. da li je dozvoljeno uopće glasati, je li vadžib muslimanima Srbije da glasaju za njega, da li je griješan onaj ko ne glasa uopće ili ne glasa za njega i tome slično, odgovor na sva ova pitanja se vraća na osnovno pitanje propisa glasanja u Islamu uopćeno, svejedno bili izbori predsjednički, parlamentarni, referendumski ili općinski.


Naime, glasanje je način na osnovu kojeg građani ili dio njih izaberu one sa kojima su zadovoljni (preciznije:oni koji su im nametnuti) da budu predstavnici vlasti na osnovu čega isti stiču pravo namjesništva ili određene funkcije za koju su izabrani. Postoje četiri vrste glasanja: glasanje za izbor predsjednika, parlamentarni izbori, referendum i općinski izbori.

Historijski nastanak demokratije i demokratskih izbora se vraća na staru Grčku, kada su Grci u Atini primjenjivali direktni princip demokratije tako što bi pojedinci iz naroda direktno učestvovali u donošenju odluka bez delegata ili posrednika. Međutim, ovakav vid demokratije je bio neizvodljiv u velikim državama i gradovima te se promijenio u pretvorio u demokratiju predstavničke vlasti, tj. izabirali bi se predstavnici iz naroda koji bi predstavljali narod u vlasti. Prva država koja je primijenila predstavnički delegatski sistem je Engleska i to od 1265. godine.

Tek sredinom dvadesetog stoljeća se proširio princip formiranja vlasti na delegatskim i predstavničkim osnovama u mnogim zemljama svijeta.

Prije govora o šerijatskom statusu izbora i glasanja neophodno je pojasniti nekoliko bitnih određenja koja suštinski utiču na ispravno razumijevanje ovog pitanja:

Prvo: da su izbori i glasanje kao način odabiranja predstavnika vlasti savremeno šerijatsko pitanje, tj. o njemu nisu govorili učenjaci sve do savremnog doba jer nije bilo poznato niti rašireno sve do 20. stoljeća.

Drugo: činjenica je da su izbori i glasanje zajedno sa formiranjem višestranačkog sistema vlasti i širenjem demokratije prenešeni (nametnuti) u muslimanske zemlje i to uporedo sa kolonijalnim osvajanjima shodno od zemlje do zemlje.

Treće: pitanje izbora i glasanja potpada i ubraja se u pitanja šerijatske politike (sijase šer'ijje) i fikhskih propisa vezanih za izabiranje halife (vladara ili namjesnika muslimana), kao i šartove, ovlasti i obaveze halife ili vladara muslimana (el-ahkamus-sultanije) i ostalih nižih nosioca vlasti. A to znači da pitanje izbora i glasanja nije čisto akidetska mes'ela, kako to tumače oni koji pretjeruju u tekfiru, osim onoliko koliko je i svako drugo fikhsko pitanje vezano za akidu.

Četvrto: postavlja se pitanje da li je glasanje kao vid izabiranja vladara i drugih političkih funkcija oprečno šerijatskom načinu izabiranja nosioca vlasti (ako je način izabiranja vlasti Šerijatom strogo određen) te je sa te strane neprihvatljivo i zabranjeno u Islamu, ili po tom pitanju nema preciznih šerijatskih tekstova (tj. Šerijat to nije strogo odredio) nego zavisi od društvenog i političkog napretka, vremena, sredine i okolnosti te nema smetnje da taj vid izabiranja vlasti uvedu i primjene muslimani u svojim zemljama? I jedno i drugo su mišljenja savremenih učenjaka po ovom pitanju.

Uvođenje glasanja u muslimanske zemlje

Što se tiče šerijatskog statusa organizovanja izbora i glasanja kao načina odabiranja predstavnika vlasti, postoji razlika između organizovanja glasanja u muslimanskim zemljama i između učestvovanja muslimana (koji žive u kjafirskim zemljama) u glasanju koje se vrši u kjafirskim zemljama.

Organizovanje glasanja u muslimanskim zemljama od strane Ehlul-halli vel-'akdi, tj. učenjaka, stručnjaka, uglednih i uticajnih ljudi, da između sebe izabiru imama (vladara muslimana) je dozvoljeno i oko toga nema razilaženja među učenjacima. Na ovakav način su izabrani Ebu Bekr i Osman, radijallahu anhuma. Ovo je jedan od osnovnih šerijatskih načina izabiranja predstavnika vlasti. A drugi način je da trenutni vladar odredi svoga nasljednika pod šartom da ne bude iz njegove uže porodice kao što je Ebu Bekr odredio da njegov nasljednik bude Omer, radijallahu anhuma. A ako bude iz uže porodice ta vladavina postaje kraljevina, kao što je uradio Muavija, radijallahu anhu, kada je za svog nasljednika odredio svoga sina Jezida.

A oko uvođenja savremenog oblika izbora i glasanja u muslimanske zemlje gdje pravo glasanja imaju svi punoljetni građani (muškarci i žene) neovisno od vjerskog i ideološkog opredjeljenja (a ne samo od strane Ehlul-halli vel-'akdi), učenjaci se razilaze na dva mišljenja a moglo bi se kao treće mišljenje smatrati ono na čemu su oni koji pretjeruju u tekfiru. Rezime tih mišljenja se sastoji u sljedećem:

Prvo mišljenje – da nema smetnje da muslimani primjene ovakav način (izborom i glasanjem) izabiranja predstavnika vlasti jer ovo pitanje nije precizno definisano niti strogo određeno u šerijatskim tekstovima. Ono što se prenosi po ovom pitanju je idžtihad ashaba pri izabiranju halife. Na ovom stavu je većina savremenih učenjaka.

Drugo mišljenje – zabrana uvođenja glasanja radi izabiranja predstavnika vlasti na način kakav je poznat na Zapadu (s tim da to ne smatraju djelom kufra ili širka), jer je to preuzeto od kjafira (po nekima je to novotarija) i puno je nedostataka, praznina i mahana. Na muslimanima je da slijede načine na kojima su se složili ashabi pri izabiranju halifa. Na ovom stavu je manja skupina savremenih učenjaka.

Napomena: i jedna i druga skupina učenjaka (gore spomenutih mišljenja) kada govore o ovom pitanju misle na muslimansku državu u kojoj bi izabrani predstavnici vlasti glasanjem vladali i sudili po Šerijatu.

Treće mišljenje - zabrana glasanja radi izabiranja predstavnika vlasti pri čemu je to djelo kufra i širka (po nekima djelo koje vodi u kufr i širk i pomaže ga)  jer se time njima daje glas da ne sude po Šerijatu (zagovarači ovog mišljenje misle na postojeće stanje u muslimanskim zemljama). Ovo je stav uglavnom onih, svejedno bili džemati ili pojedinci, koji pogrešno tumače mnoga pitanja tekfira i pretjeruju u njemu.

Mišljenje koje je najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je drugi stav učenjaka, tj. zabrana uvođenja glasanja u muslimanske zemlje radi izabiranja predstavnika vlasti na način kakav je poznat na Zapadu (tzv. demokratsko glasanje) zbog argumenata i pojašnjenja sa kojima podupiru svoj stav (koga zanima detaljno pojašnjenje propisa glasanja, stavovi učenjaka i argumenti to može naći na ovoj stranici pod naslovom "Izbori i glasanje").

Učestvovanje muslimana u glasanju u kjafirskim zemljama
A što se tiče učestvovanja muslimana (koji žive u kjafirskim zemljama) u glasanju koje se organizuje u kjafirskim zemljama radi izabiranja predstavnika vlasti, po tom pitanju radnici na polju Islama imaju takođe tri stava:

Prvi stav - zabrana glasanja muslimanima radi izabiranja predstavnika vlasti u kjafirskoj državi svejedno glasali za kjafira (ili kjafirsku stranku) ili muslimana (ili muslimansku stranku), a onaj ko glasa je učinio djelo kufra i širka jer je glasao za onog ko ne sudi po Šerijatu i onog ko propisuje zakone oprečne islamskim. Naravno, ovo je stav onih koji pogrešno tumače mnoga pitanja tekfira i pretjeruju u njemu. Pošto oni u osnovi pogrešno klasificiraju ovo pitanje, tj. ubrajaju ga u čisto akidetsko pitanje, nema potrebe da se njime ozbiljnije bavimo.

Drugi stav – takođe zabrana glasanja muslimanima radi izabiranja predstavnika vlasti u kjafirskoj državi svejedno glasali za kjafira (ili kjafirsku stranku) ili muslimana (ili muslimansku stranku), s tim da onaj ko glasa nije učinio djelokufra ili širka. Na ovom stavu je manja skupina savremenih učenjaka.

Oni svoj stav zabrane zasnivaju na tome što učestvovanje muslimana u izabiranju kjafirske vlasti (koja će vladati nad njima) kada nisu prinuđeni na to predstavlja naklonost prema kjafirima, zabranjeno prijateljovanje sa njima, poniznost, pokornost i stajanje na njihovoj strani, a Uzvišeni Allah to zabranjuje: "I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži" (Hud, 113), a nema sumnje da kjafiri ne sudeći po Šerijatu i ne vladajući se po principima i pravilima Islama u osnovi nepravedno postupaju.

Takođe, Uzvišeni Allah ne dozvoljava muslimanima da budu pod vlašću kjafira na čemu je idžamu učenjaka ovog Ummeta. Ovaj idžama, da kjafiru nije dozvoljeno da bude vladar muslimanima, prenose Kadi El-'Ijad, Ibnul Munzir,

Ibn Hazm, Ibn Hadžer i mnogi drugi.

Kaže Uzvišeni: "A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima" (En-Nisa' 141), kaže Kadi El-'Ijad: "Zaista Allah sa šerijatske strane ne da (ne dozvoljava) da se da prilika kjafirima nad muslimanima, a ako ona postoji (u stvarnosti) to je suprotno Šerijatu" ("Ahlamul-Kur'an, Ibnul Arebi, 1/641). Poznato je i općeprihvaćeno fikhsko prvilo: "Nema namjesništva (vlasti) kjafiru nad muslimanom" (La vilajete likafirin ala muslim). Kaže Ibnul Munzir: "Idžamu od svih učenjaka od kojih je preneseno je na tome da kjafiru nema vilajeta (vlasti) nad muslimanom niukom slučaju" ("Ahkamu Ehlizzimme", Ibnul Kajjim, 2/787). Ako je to tako da u osnovi nije dozvoljeno kjafiru da vlada nad muslimanima, pa kako da bude dozvoljeno da muslimani sami učestvuju u izabiranju kjafirske vlasti koja će nad njima vladati, ako naravno na to nisu prinuđeni? Sve gore spomenuto se odnosi na glasanje za kjafira.

A što se tiče glasanja za muslimana koji bi u slučaju izabiranja radio unutar i kroz institucije kjafirske vlasti, poznato je razilaženje učenjaka oko dozvole rada u institucijama kjafirske vlasti. U ovom slučaju oni su na stavu onih učenjaka koji to zabranjuju.

Takođe, od argumenata zabrane su i to što su sami izbori i glasanje zasnovani na mnogim mahanama, nedostacima i spornim radnjama, neke od njih su:
- što određivanje kandidata počiva na čisto materijalnoj snazi i osnovi;
- u stvarnosti narod nema pravo izbora predsjednika (ili nekog kandidata) nego izbor jednog od dvojice (ili više njih) kandidata koje nije izabrao narod,
- izbor kandidata je zasnovan na čistoj medijskoj propagandi i zavisi od nje, pa čija bude jača on je pobjednik,
- što je glasanje uglavnom zasnovano na lažnim obećanjima, programima i rješenjima kriza, zloupotrebom i manipulisanjem osjećanjima narodnih masa, a čiji je cilj pridobijanje većeg broja pristalica a ne davanje i iznalaženje stvarnih društveno-političkih rješenja,
- izbore i glasanje određuje mnoštvo glasova koji dolaze od različitih nivoa ljudi gdje se izjednačuje glas između pametnih i glupih, učenih i neznalica, obrazovanih i neukih, sposobnih (i društveno-korisnih) i beskorisnih i slično,
- prebrojavanje glasova uglavnom biva falsifikovano, podložno mitu i obećanjima, što je jedna od najvećih mahana izbora i glasanja,
- nakon glasanja stranke različitih programa i ideologija se udružuju u zajedničku vlast čime se poništava razlika u programu koja je bila prije glasanja.
Sve ovo spomenuto se dešava u "naprednim visoko-demokratskim" zapadnim državama, kako oni sami priznaju i prenose.

Takođe, kandidovanje muslimana (ili muslimanske stranke) a poslije njegovo izabiranje neminovno vodi u mnoge šerijatsko-sporne momente, a neki od njih su:
- onaj musliman (muslimanska stranka) koji bi bio izabran radio bi za interese kjafirske vlasti a često na uštrb Islama i muslimana i često zaodjeveno u "ruho Islama", dok je to sve do tada radio kjafir, (ovo je bez sumnje jedna od najopasnijih posljedica ovog čina),
- zapostavljanje rada (od strane kandidata ili islamske stranke) na popravljanju akidetskih devijacija među muslimanima,
- prešućivanje raširenih novotarija,
- ostavljanje, minimaliziranje i nepraktikovanje sunneta,
- činjenje bidata pod izgovorom mudrog rada u davi, ili čak ne smatranje istih uopće novotarijama, 
- izricanje izjava u kojima ima kufra i širka kako bi se udovoljilo javno mnijenje,
- davanje šerijatsko neosnovanih olakšica običnim masama,
- odricanje od mnogih islamskih principa i propisa radi pridobijanja što većeg broja pristalica i radi politike sa kojom je zadovoljno mnoštvo ljudi i mnoge druge stvari.

Komentar: sva spomenuta argumentacija je jako snažna i teško joj je suštinski prigovoriti osim na način kako ovo pitanje tumače zagovorači trećeg mišljenja.

Treći stav – dozvola glasanja muslimanima radi izabiranja predstavnika vlasti u kjafirskoj državi svejedno glasali za kjafira (ili kjafirsku stranku) ili muslimana (ili muslimansku stranku), s tim naravno da onaj ko ne glasa nije griješan.

Na ovom stavu je većina savremenih učenjaka, a između ostalih većina selefijskih učenjaka današnjice, poput šejhova Bin Baza, Albanija i Ibn 'Usejmina, rahimehumullah.

Njihovo tumačenje je otprilike sljedeće: da ako je muslimanima nametnuto od strane kjafirske vlasti (kao kod muslimanskih manjina) i nemaju izbora osim da učestvuju ili ne učestvuju na izborima i glasanju, onda se ova mes'ela vraća na ono što je poznato u šerijatskoj politici kao UMANJIVANJE ZLA I NEREDA. Pa tako ovo pitanje biva stvar idžtihada i procjene svakog muslimana pojedinačno ili njihovih predvodnika uopćeno. To jest, ko procijeni da će glasanjem za određenog kandidata ili stranku biti bolje za Islam i muslimane i da će zlo i zulum biti manji nego da dođe na vlast drugi kandidat ili druga stranka, nema smetnje da glasa. Sa druge strane, ko procijeni da nijedan kandidat niti ijedna stranka ne nudi za muslimane nešto bolje od druge niti će njegovom ili njenom pobjedom biti zlo i zulum manji, nema smetnje da okrene leđa od svega toga.

Od dokaza da je dozvoljeno u ovom slučaju učestvovanje u glasanju je sljedeće:

- fikhsko pravilo: ČINI SE MANJE ZLO OD DVA ZLA AKO JEDNO OD NIH JE NEMINOVNO. Naime, vadžib je svakom muslimanu da umanjuje zlo i nered koliko god je u mogućnosti, pa makar pomazući jednog fasika protiv drugog fasika ako je fisk (grijeh) prvog manji od fiska drugog, kao što to kaže El-'Izz ibn 'Abdusselam (Kava'idul-ahkam, (1/86).

- riječi Uzvišenog, kada kaže Šu'ajb, alejhiselam: "Jedino želim da popravljam koliko mogu" (Hud 88). Kaže savremeni mufessir 'Abdurrahman Es-S'adi u svom tefsiru (Tejsiru el-kerimirrahman, str. 389.) ovog ajeta: "Na osnovu toga, ako bi muslimani koji žive pod vlašću kjafira radili na tome da se promijeni državno uređenje te zemlje u republičko u kojem bi pojedinci i narodi ostvarili vjerska i dunjalučka prava, to bi bilo preče od toga da se prepuste državi koja će im oduzeti vjerska i dunjalučka prava, nastojati da ih uništi i učini od njih svoje radnike i sluge. Naravno, ako je moguće da država i vlast budu muslimanska, onda je vadžib da rade na tome. Međutim, pošto to nije moguće treba raditi na onome čime se čuva vjera i dunjaluk, a Allah zna najbolje".

A što se tiče kandidovanja muslimanskog kandidata ili islamske političke stranke u izborima i glasanja za izabiranje vlasti unutar kjafirske države, ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu rada muslimana u državnim službama i institucijama kjafirske države. Jer iako je u osnovi obaveza muslimanima da se bore za svoja politička prava oko čega nema razilaženja, izbori i glasanje kao vid političkog djelovanja sa svojim pravilima i uvjetima su u potpunosti nametnuti od strane kjafirske države gdje se na kraju pobjeda muslimanskog kandidata ili islamske stranke svodi na njihovo upošljavanje i rad u državnu instituciju kjafirske vlasti koja funkcioniše onako kako funkcioniše shodno Ustavu i zakonima kjafirske države.
A što se tiče rada muslimana u institucijama kjafirske vlasti, to pitanje ima svoje detalje i različita stanja od kojih zavisi propis istog, a što nije predmet ovog teksta.

Oko rada muslimana u državnim institucijama kjafirske zemlje zbog koristi Islama i muslimana, ako uzmemo da je to cilj muslimanskog kandidata ili islamske stranke u njihovom političkom angažovanju, učenjaci imaju dva mišljenja.

Prvi stav: dozvola rada u takvim institucijama pod vlašću kjafira ako je musliman u mogućnosti da izvršava ono što Šerijat nalaže i da uspostavlja pravdu. Ovaj stav su podržali Kurtubi, Ševkani i mnogi drugi mufessiri.

Oni to dokazuju traženjem Jusufa, alejisselam, od strane vladara Misra (Egipta) da ga postavi namjesnikom za poljoprivredna i ekonomska pitanja, pa ga je ovaj i postavio. "'Postavi me': - reče – 'da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan'." (Jusuf 55) Učenjaci koji su na stavu zabrane odgovaraju na ovaj dokaz sa stvarima koje su upitne, poput toga da je ovo bilo dozvoljeno samo Jusufu, alejhisselam, ili da je vladar bio musliman, ili da je stvarni vladar bio Jusuf, alejhisselam, a ne vladar Misra.

Drugi dokaz sa kojim dokazuju dozvolu je opća obaveza muslimana da rade na pribavljanju svega što koristi muslimanima i otklanjaju ono što im šteti. Na ovom mjestu navode riječi El-'Izz ibn Abdusselama koji kaže da ako bi neku veliku muslimansku pokrajinu zauzeli kjafiri i onda tražili da postave muslimanskog kadiju da rješava sporove među muslimanima, muslimani bi se trebali tome odazvati radi opće koristi muslimana u tome (Kava'idul-ahkam, 1/75).
Drugi stav: opća zabrana rada u instituciji kjafirske države. Oni koji spominju ovo mišljenje nisu spomenuli ko je zauzeo ovaj stav od prvih učenjaka, dok je mnogo savremenih alima i istraživača na tom stanovištu. Od njih su Ebul-E'ala el-Mevdudi, Abdulkerim Zejdan, Muhammed Medkur i Vehbetu ez-Zuhajli.

Svoj stav argumentiraju riječima Uzvišenog: "I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži" (Hud 113). Kažu da onaj koji radi pod vlašću zalima podržava njegovu stranu a to je Allah zabranio, a kjafir je od zalima. Ševkani i drugi prigovaraju ovom argumentiranju time da je značenje riječi "I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju" ne budite s tim zadovoljni, ne uljepšavajte to na čemu su i ne učestvujte sa njima u njihovom zulumu. A raditi kod kjafira radeći na otklanjanju štete od muslimana i pribavljanja koristi, to ne ulazi u značenje ajeta.

Takođe, od njihovih dokaza sa kojima podupiru svoj stav je sljedeće: da rad pod vlašću kjafira sadrži zabranjenu privrženost, prijateljovanje, potpomaganje i hvaljenje istih u onome što rade (El-Ahkamus-sultanijje str. 75).

Moglo bi se odgovoriti na ovaj argument sa više strana:
1- da radnik pod vlašću kjafira nema namjeru pomagati ga u zulumu, nego ostvariti opću korist za muslimane,
2- da nema nužno uzajamne sprege između privrženosti kjafirima i rada pod vlašću vladara kjafira, jer je moguće pomoći istinu, pravdu i uzdignuti Allahovu riječ a da pri tome ne bude privrženosti i prijateljovanja prema kjafirima,
3- rad pod vlašću vladara kjafira ne sadrži u sebi njegovu pohvalu, nego preuzimanje onog što je prepustio taj kjafir i njegovog obavljanja na propisan način (Et-Te'amulu me'a gajril-muslimin, str. 228.).

Odabrano mišljenje je, shodno snazi dokaza, da je rad u službama i institucijama kjafirske države pod vlašću vladara kjafira dozvoljen ako se time ostvaruje korist Islamu i muslimanima. S tim da ovu dozvolu učenjaci (kako prenosi

Ibn Hadžer) uslovljavaju ispunjenjem sljedećih šartova:
- da je sam posao koji se radi dozvoljen u Islamu,
- da se tim radom ne pomažu kjafiri u nečemu što je šteta za muslimane,
- da u tome ne bude prilježenosti i prijateljovanja sa kjafirima,
- da se tim radom postiže stvarna korist za Islam i muslimane, a ne da u tom poslu bude samo lična korist pojedinca.


Rezime svega kazanog je sljedeće: običnim muslimanima je dozvoljeno glasati na izborima unutar kjafirske države za onog kandidata ili onu stranku za koje procijene da je u njihovom izboru najveća korist za Islam i muslimane te države, a muslimani koji uopće ne glasaju u tome nemaju grijeha.

Prema tome, ono što se može reći vezano za propis glasanja za sandžačkog muftiju na predsjedničkim izborima u kjafirskoj državi Srbiji je dozvola glasanja običnim muslimana za njega ako procijene da je u tome korist za Islam i muslimane u tim krajevima, a onaj ko postupi drugačije nije griješan.

A što se tiče podpitanja koja su došla u pitanjima iako se ponavljaju, skraćen odgovor na njih je u sljedećem:

- Da li je ovaj muftijin potez šerijatski opravdan? Da li je kandidatura Zukorlića dozvoljena ili zabranjena u Šerijatu?

Odgovor: Ako sa tim kandidovanjem i eventualnim uspjehom muftija namjerava da štiti i brani interes Islama i muslimana tih prostora, a uz to u stanju je da ispuni šarte dozvole rada u institucijama vlasti kjafirske države onda nema šerijatskog spora u njegovom potezu i kandidovanju za predsjednika Srbije.

- Da li smo mi obični muslimani dužni da stanemo na njegovu stranu i podržimo ga u tome? Da li bi trebalo izaći na izbore i glasati za njega i njegovu stranku na izborima?

Odgovor: Najviše što se može reći po ovom pitanju je da je dozvoljeno stati na njegovu stranu, podržati ga u tome i glasati za njega, a ne da je vadžib glasati za njega ili grijeh ne podržati ga i ne glasati za njega.

- Pošto je kod nas na Balkanu učestalo mišljenje da se vjersko lice pod ahmedijom ne može baviti politikom, a koliko sam upoznat tako stoji i u statutu Islamske Zajednice, zanima me kakav je šerijastki stav po pitanju bavljenja politikom u sekularističkim zemljama?

Odgovor: Muslimanima, onima koji su sposobni i kompetentni za bavljenje politikom, je obaveza da se bave politikom za interese Islama i muslimana, svejedno živjeli u sekularističkim ili islamskim zemljama i svejedno nosili ahmedije, bjelice ili slično, bili članovi IZ-a ili ne. Ko god od muslimana je osposobljen da se bavi politikom, uz šart dobrog poznavanja propisa Islama uopćeno a islamske politike posebno, on treba da sa te strane bude na usluzi Islamu i muslimanima.

-Šta vi mislite o kandidaturu sandzačkog muftije Muamera Zukorlića za predsjednika Srbije.

Odgovor: U moru mišljenja i stavova o tome koji su prisutni u medijima i javnom mnijenju ja nemam svog posebnog ličnog stava izuzev što stojim iza onoga što sam iznio u ovom tekstu.

- Da li to (glasanje za muftiju) naša braća iz Sandžaka trebaju podržati ili ne?

Odgovor: To je stvar procjene svakog pojedinca.
Ve billahi tevfik.