Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

DA LI SU EŠ'ARIJE I MATURIDIJE EHLU SUNNE VEL DŽEMA'A 1.dio

  • PDF

Piše: mr. Zijad Ljakić

Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". A Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kaže: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.)

Nije čudno da same Eš'arije i Maturidije tvrde za sebe da su oni Ehlu sunne vel džema'a i da se tako predstavljaju pred muslimanskim masama, ali je čudno da neki od onih koji se pripisuju Ehli Sunnetu i koji se ubrajaju u selefijske učenjake izdaju zajedničku fetvu na internetu ili pojedinačne fetve na satelitskim kanalima, novinama i slično čiji je sadržaj da Ehlu sunne vel džema'a danas predstavljaju selefije, Eš'arije i Maturidije. Sa druge strane, nerijedak je slučaj da radnici na polju da've koji pozivaju na akidu Ehli sunne vel džema'a, kada budu upitani o ovom pitanju, ili budu nedorečeni i nejasni u svom odgovoru, ili mudro izbjegnu odgovor jer nemaju hrabrosti da kažu istinu ako je znaju, ili je to pitanje kod njih za koje nemaju siguran i jasan odgovor zbog šubhi koje su raširene po ovom pitanju. A kada se analiziraju razlozi takvih izjava, tj. da su Ehlu sunne vel džema'a danas selefije, Eš'arije i Maturidije, uglavnom bi se ti razlozi mogli svesti na sljedeće:

●  nepoznavanje akidetskih osnova Eš'arija i Maturidija ili nepoznavanje temelja akide Ehlu sunne vel džema'a, ili još gore od toga, nepoznavanje akide ni jednih ni drugih, jer da se ima znanja o tome ne bi se tako govorilo.

●  da statut, menhedž, program ili ciljevi nekog udruženja, organizacije, džem'ata ili ustanove zahtijevaju od svojih članova da imaju takav stav, naročito ako se time želi pridobiti što više pristalica i 'sačuvati jedinstvo' muslimana.

●  što mnogi sa takvim izjavama nastoje da očuvaju položaj, funkciju, dignitet, radno mjesto i slično u zvaničnim vjerskim institucijama koje su na akidi Eš'arija ili Maturidija.

●  raširenost mnogih šubhi po ovom pitanju.


Šubhe oko ovog pitanja


Četvrti razlog takvih izjava, tj. da su Ehlu sunne vel džema'a danas selefije, Eš'arije i Maturidije, je raširenost mnogih šubhi po ovom pitanju i njih ima više:

Prva šubha i najveća od njih je ona u kojoj se sa nekoliko izjava od Šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, dokazuje da je on bio na stavu da su Eš'arije ili Maturidije od Ehlu sunne vel džema'a. Od tih izjava su:

●  da su Eš'arije najbliža skupina akidi Ehli sunne vel džema'a,

●  da se termin Ehli sunne upotrebljava u dva značenja: općem i užem, opće značenje je da su Ehli sunne u stvari suniti, tj. svi oni koji nisu Šije Rafidije; a u užem značenju Ehli sunne su samo sljedbenici hadisa (Ehlul-hadis), ●  i da se Eš'arije ubrajaju u Ehli sunne vel džema'a gledajući na Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostale, pa u mjestima u kojima su novotari Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostali tu su Eš'arije Ehli sunne vel džema'a (Nakdut-te'sis 2/87).
Komentar: Odgovor na ovu šubhu se može dati iz tri ugla. Prvi je da se pojedinačno analizira svaka izjava. Tako u prvoj izjavi odgovor je u njoj samoj, tj. kaže Ibn Tejmijje da su najbliži, a ne da su oni Ehlu sunne vel džema'a, a želi time reći da su oni bolji od ostalih sekti. U drugoj izjavi u opće značenje Ehli sunne spadaju i Ešarije, Maturidijje, Mu'atezile i ostale sekte, a u užem značenju u Ehli sunne spadaju samo sljdbenici hadisa i sunneta, tako da ovo ne može biti dokaz da Ibn Tejmijje ubraja Eš'arije u Ehli sunne. A u trećoj izjavi kaže Ibn Tejmijje da su Eša'rije Ehli sunne gledajući na druge sekte, tj. da su bliže od ostalih Ehli sunnetu, a što znači da nisu Ehli sunne ako ne gledamo na ostale sekte. Također, Eš'arije su Ehli sunne u mjestima gdje su novotari Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostali, tj. gdje nema istinskih predstavnika Ehli sunneta. Odgovor na ovu šubhu iz drugog ugla su same riječi Ibn Tejmijje: "Što se tiče onoga ko je na onome što je u knjizi 'El-Ibane'  koju je napisao Ebul-Hasen el-Eš'ari pri kraju svog života, a ne ispolji govor koji je oprečan onome što je u knjizi, takav se ubraja u Ehli sunne. Međutim, samo pripisivanje El-Eš'ariju je bid'a (novotarija), naročito što se time svakom onom ko se pripiše njemu stavlja do znanja da je to dobro i što se time otvaraju vrata zla ...". (Medžmu'ul-fetava, 6/359.) Drugim riječima, onaj ko je na akidi selefa (prvih generacija) ne treba govoriti za sebe da je Eš'arija jer je to novotarija. Jasno je, nakon ovih riječi, da sve gore spomenute izjave Ibn Tejmijje imaju jedno značenje a to je da su Eš'arije (a to obuhvata i Maturidije) najbliži Ehli sunnetu u odnosu na ostale sekte, a to znači da oni nisu Ehli sunne. A odgovor na šubhu iz trećeg ugla su knjige, tj. jedanaest knjiga koje je Ibn Tejmijje napisao posebno kao odgovor na Eš'arije, od tih knjiga su: "Der'u te'arudil-'akli ven-nakli", "Nakdut-te'sis", "Et-tis'inije", "El-Hamevije" itd. Zar onaj koji je dao najbolju kritiku Eš'arija, dokazao protivrječnost tog akidetskog mezheba i njegovu udaljenost od akide selefa ovog Ummeta, zbog čega je bio često zatvaran u zatvor, a to je učinio Ibn Tejmijja, zar on da smatra da su Eš'arije Ehli sunne i istovremeno sve ovo uradi?

Druga šubha zbog koje neki ubrajaju Eš'arije u Ehli sunne je to da ne mogu spojiti između toga da su Ibn Hadžer, Nevevi, Bejheki, Sujuti i mnogi drugi imami i velikani ovog Ummeta bili Eš'arije, a da se ne ubrajaju u Ehli sunne.

Komentar: Odgovor na ovo je da se ne mjeri ubrajanje neke skupine ili sekte u Ehli sunne po učenjacima koji zastupaju stavove te skupine, nego je kriterij pripadnosti Ehli sunnetu po tome koliko se određena skupina slaže u svojim akidetskim osnovama sa akidom Ehli sunne vel džema'a. Sa druge strane, mnogi savremeni selefijski učenjaci se ne slažu s tim da se Ibn Hadžer, Nevevi i njima slični ubrajaju u Eš'arije, nego da su Ehli sunne, a smatraju da pitanja u kojima su oni zauzeli stav Eš'arija da je to bio njihov idžtihad te prema tome imaju opravdanje kao i svaki drugi učenjak. Naime, Ibn Hadžer je kritikovao Eš'arije nazivajući ih baš ovim imenom (tj. Eš'arije) i razišao se sa njima u mnogim akidetskim pitanjima po kojima su Eš'arije prepoznatljivi, poput: pitanja imana, prvog vadžiba, potvrđivanja Allahovih svojstava koje su Eš'arije negirale, upotrebe logike, uzimanja habera vahid (tj. hadis koji nije mutevatir) za argument u akidi i mnoge druge stvari, pri čemu je davao prednost onome na čemu su bila prva tri stoljeća ovog Ummeta.

Dok je sa druge strane u knjizi "Fethul-bari" (tj. komentaru Buharijinog Sahiha koji predstavlja jednu od najboljih knjiga kojoj nema ravne u ovom polju) prilikom tumačenja Allahovih svojstava često odabirao stav Eš'arija, tj. te'vil ili tefvid, kao ispravan osnov sa kojim se prilazi ovim pitanjima, kao i mnoga druga pitanja u kojima je slijedio Eš'arije.

Ovo govori da je Ibn Hadžer bio nestabilan u svojim stavovima.

S tim da je ispravno, a Allah zna najbolje, da Ibn Hadžer nije bio Eš'arija, a dokazi za to je sljedeće: prvo – jer je u svojim knjigama kritikovao Eš'arije kako uopćeno kao sektu tako i pojedinačno njene imame teoretičare; drugo – ako se složio u nekim pitanjima sa Eš'arijama, također, se i razišao u mnogim drugim, kao što je i prešutio na mnogim njihovim osnovama, tj. nije ih pravdao i pomagao; treće - podržavao je imama Zehebija u njegovim napadima na učenjake 'Ilmul-kelama.

A sve ovo ne radi neko ko se pripisuje Eš'arijama. Takođe je bitno naglasiti da su se učenjaci, poput Nevevija, Bejhekija, Sujutija, Ibn Salaha, Kurtubija i mnogih drugih imama, složili u samo određenim pitanjima sa Eš'arijama, a razlozi tome mogu biti različiti, na primjer: da su potpali pod njihov uticaj zbog lijepog nijeta, idžtihada, pogrešnog slijeđenja, zbog nedovoljnog poznavanja 'Ilmul-kelama, ili su smatrali da se pitanja u kojima su slijedili Eš'arije ne kose sa šerijatskim tekstovima i slično.

Zato je njihova pripadnost mezhebu Eš'arija onolika koliko su se složili sa njima i ne može se smatrati istom kao onih koji su bili teoretičari ovog mezheba poput Bakilanija, Razija, Džuvejnija, Amidija i ostalih. I na kraju ako bismo i uzeli da su u potpunosti ovi učenjaci bili Eš'arije to nije dokaz da su Eš'arije Ehli sunne niti je to opravdanje da ih slijedimo u onome u čemu su pogriješili slijedeći taj mezheb, a ostavili ono na čemu je bio selef.


Treća šubha koju neki uzimaju kao dokaz da su Eš'arije Ehli sunne je da je na akidetskom mezhebu Eš'arija većina Ummeta kako obični muslimani tako i učenjaci, vladari, vojskovođe i velikani.

Komentar: Nema sumnje da je ovo samo tvrdnja koja nema dokaza i za koju historija ovog Ummeta kaže da je lažna. Dovoljan je odgovor na ovo to što selef ovog Ummeta sve do četvrtog stoljeća nije bio niti eš'arijski niti maturidijski, jer ono sa čime su došli ova dva akidetska pravca (među kojima je mala razlika) u većini je oprečno onome na čemu su bile prve i najbolje generacije ovog Ummeta, a o čemu će posebno biti govora. A obični muslimani i nakon što se proširio mezheb Eš'arija i Maturidija i sve do danas uvijek su bili i biće na akidi Ehli sunne. Jer obični musliman po svojoj fitri vjeruje da je Allah na nebesima iznad Arša, da je Kur'an Allahov govor, da Allah ima oči, ruke i ostala svojstva kojima je sebe opisao u Kur'anu, da će mu'mini koji uđu u Džennet vidjeti Allaha i mnoge druge stvari koje su Eš'arije i Maturidije zanegirali i napravili od toga filozofiju koju obični muslimani ne razumiju. A ono što se može priznati na ovom mjestu je da se u većini današnjih islamskih univerziteta, ustanova, vjerskih škola i slično izučava eš'arijska ili maturidijska akida i da većina zvaničnih vjerskih ustanova zastupa te akidetske pravce. S tim da mnoštvo sljedbenika u Šerijatu ne predstavlja dokaz, naročito ako je ono što zastupa to mnoštvo u većini oprečno onome na čemu su bile prve generacije (selef) ovog Ummeta, kao što je u ovom slučaju. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: "Neprestano će biti jedna skupina iz mog Ummeta očigledna na istini, neće joj naškoditi onaj ko je napusti niti onaj koji joj se suprostavi sve dok ne nastupi Sudnji dan".

Četvrta šubha
je tvrdnja da Ebul-Hasen el-Eš'ari nije došao ni sa čim novim u akidi, nego se istakao u razotkrivanju slabih tačaka Mu'atezila i slamanju njihovog mezhaba, te je zato postao obilježje za Ehli sunne nasuprot Mu'atezila, a ovo je i razlog što se ljudi pripisuju Eš'arijama.

Komentar: Kazati da Ebul-Hasen el-Eš'ari nije došao ni sa čim novim u akidi je daleko od istine. Kako onda objasniti da je  Ebul-Hasen napisao djelo "El-Ibane" pred kraj života i u njemu objavio da se vratio sa onoga na čemu je bio na akidu selefa, jer ako nije došao ni sa čim novim čega se onda odrekao? A o tome na čemu je bio i koliko se to slaže sa akidom selefa biće govora. A drugi dio tvrdnje koji je vezan za njegovu borbu protiv Mu'atezila, također, nije precizan, a daleko je od stvarnosti i historijskih činjenica. Jer Mu'atezile su se pojavile prije Ebul-Hasena za jedno i po stoljeće. A od same njihove pojave odgovor imama selefa, počev od Hasana el-Basrija pa sve do vremena El-Eš'arija, je bio žestok, obiman i dovoljan da se objelodani i raskrinka novotarija Mu'atezila. Dokaz tome su mnoge knjige koje su napisane tim povodom a u kojima je ujedno sačuvana i zabilježena akida imama selefa. Od tih knjiga su: "El-Ibane" od Ibn Betta, "Usulu i'atikad ehli-s-sunne wel-džem'at" od Lalikaia, "Halku ef'alil-'ibad" od Buharije, "Kitabut-tevhid" od Ibn Huzejme, "Es-Sunne" od Imama Ahmeda, od Abdullaha b. Ahmeda, od El-Hallala, od Ibn Mende, od El-Esrema, od El-Mervezija, od Ebu Davuda i od Ebu 'Asima sve pod istim naslovom "Es-Sunne", i mnoge druge knjige.

Kaže Ibn 'Abdulhadi el-Mibred čudeći se ovakvoj tvrdnji: "Subhanallah, zar muslimani, prije nego je (El-Eš'ari) učinio tevbu od toga što je bio Mu'atezila (na čemu je bio četrdest godina), nisu imali imame koje će slijediti pa je postao bidator (El-Eš'ari), koji se pokajao za svoju novotariju, imam? Kao da su svi ljudi pomrli i nije ostao niko ko je pogodan da bude imam sve dok se nije pokajao bidator od svoje novotarije i postao imam, a svi muslimani daju prednost jednom mutekellimu (onom koji se bavi 'Ilmul-kelamom, tj. El-Eš'ari) nad svim imamima hadisa u vrijeme kad je njihov broj bio ogroman, kakva je ovo laž?". (Džem'ul-džujuši str.105)

Ko su Eš'arije i Maturidije

Govoriti o tome da li su Eš'arije i Maturidije Ehli sunne vel džema'a zahtijeva da se ukratko pojasni ko su Ehlu sunne, a ko Eš'arije i Maturidije.Ehlu sunne vel džema'a su svi oni koji su na Uputi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u znanju i akidi, na riječi i djelu, u adabima i ahlaku; a to je u stvari selef ovog Ummeta, tj. prve generacije i svi oni koji ih slijede u onome na čemu su bili do Sudnjeg Dana.

Eš'arije i Maturidije su dvije islamske sekte koje su u potvrđivanju akidetskih uvjerenja slijedile pravac 'Ilmul-kelama. S toga je neophodno nešto reći o 'Ilmul-kelamu i stavu selefa ovog Ummeta o njemu. 'Ilmul-kelam ili Kelam, kako ga definišu sami kelamisti, je nauka koja daje moć potvrđivanja akidetskih pitanja navođenjem dokaza i otklanjanjem šubhi. U stvari, 'Ilmul-kelam je novotarski pravac izučavanja akidetskih pitanja koji ovaj Ummet nije poznavao sve do vremena halife Me'muna koji je naređivao da se prevode na arapski jezik knjige drugih kultura, vjera i civilzacija, a naročito grčke filozofije.

Pa su se tako Mu'atezile potpomogle, u svojim raspravama i dijalozima sa nosiocima drugih iskrivljenih vjera, nasljeđem kršćana sa Istoka (Melikanija i Nesturija) koje su poslije pomiješali sa grčkom filozofijom, što je bio novi pristup akidetskim pitanjima koji se zvao 'Ilmul-kelam ili Kelam. Ovaj isti menhedž je kasnije preuzeo i koristio El-Eš'ari u svojim raspravama i odgovorima na Mu'atezile. 'Ilmul-kelam je uveo u islamsku akidu argumente i pitanja sa kojima nije došao ni Kur'an ni Sunnet, poput termina džism, dževher i 'ard, a o kojima nisu govorili ni ashabi ni tabi'ini. Da je ovo bila akidetska nauka, a ne batil, ne bi mimoišla ashabe i tabi'ine, kako kaže Imam Malik. A uz to, rezultat bavljenja ovom naukom je nedoumica i sumnja u temeljne stvari vjere kao što su to izjavili, nakon tevbe, najveći imami Kelama. Opći stav selefa ovog Ummeta je da je bavljenje 'Ilmul-kelamom pokuđeno, kako to prenose mnogi učenjaci i o čemu su napisane mnoge knjige. Dok mnogi od njih su zabranjivali ovaj novotarski pristup akidetskim osnovama vjere kao što su bili imami četiri mezhaba.

Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". Također, Ebu Hanife je proklinjao 'Amr b. 'Ubejda koji je uveo bidat Kelama. (Savnul-mantik od Sujutija str.30-32.)

Kaže Imam Malik, rahmetullahi 'alejh: "Zar kad god nam dođe neko ko se bolje raspravlja (kelamista) da zbog njegove sposobnosti u raspravi ostavimo ono sa čime je došao Džibril Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem?" (Sijeru e'alamin-nubela', 8/99.)

A Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kaže: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.)

A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.) Nakon ovoga, postavlja se jedno bezazleno pitanje: Ako su Eš'arije i Maturidije predstavnici 'Ilmul-kelama, oko čega nema razilaženja, a čuli smo stav selefa (selef je Ehli sunne vel džema'a), o onima koji se bave Kelamom, kako se onda može reći da su Eš'arije i Maturidije od Ehli sunne vel džema'a?
Nastanak i razvoj Eš'arija

Eš'arije su islamska kelamistička sekta čiji osnivač je Ebul-Hasen el-Eš'ari koji je rođen u Basri 270. god. po Hidžri a preselio 324. god. u Bagdadu. Njegov idejni život je prošao kroz tri faze:


Prva faza: u kojoj je bio na mezhebu Mu'atezila četrdeset godina.

Druga faza: u kojoj se odrekao mezheba Mu'atezila i okrenuo se protiv njih, a zatim uzeo novi menhedž u te'vilu (tumačenju za koje nema dokaza) Allahovih svojstava koja su došla u Kur'anu i Sunnetu. Taj novi menhedž je bio slijeđenje puta Abdullaha b. Se'ida b. Kullaba, tj. prihvatanje samo sedam svojstava i to putem razuma, a ne šerijatskih tekstova i te'vilenje (tumačenje za koje nema dokaza) svih ostalih svojstava jer ih ljudski razum ne može prihvatiti onakvim kakvi su došli. A ovo je faza na kojoj su Eš'arije.

Treća faza: u kojoj se vratio na mezheb selefa u potvrđivanju svih Allahovih svojstava. U ovoj fazi je napisao knjigu "El-Ibane" u kojoj je dao prednost akidi i menhedžu selefa ovog Ummeta. Ovu fazu, naravno, negiraju

Eš'arije.Nakon smrti Ebul-Hasena el-Eš'arija, njegov mezheb je doživio mnoštvo promjena, a menhedži (putevi) i idžtihadi (stavovi) imama sljedbenika mezheba su bili međusobno raznoliki. Razlog svemu ovome je što sam mezheb od njegovog početka nije bio izgrađen na jasnim akidetskim temeljima i osnovama. Najbitnije promjene koje je doživio ovaj mezheb nakon smrti El-Eš'arija su padanje pod uticaj raznih drugih sekti i uzimanje mnogih akidetskih osnova od istih: pa su tako uzeli od Murdžija i Džehmija stav o imanu, od Mu'atezila i filozofa negiranje većine Allahovih svojstava, iskrivljivanje šerijatskih tekstova i mnoge druge stvari, a od Džebrija su uzeli stav o kaderu, ušli su u tesavvuf itd. Na kraju je eš'arijski akidetski mezheb postao mješavina od 'Ilmul-kelama, nekih stavova Mu'atezila, Murdžija i Džehmija, sufizma i filozofije.

Najistaknutiji učenjaci ovog mezheba

Ebu Bekr el-Bakilani (328-403. h.), jedan od najvećih teoretičara ovog mezheba, on je došao sa premisama razumskih dokaza za potvrđivanje tevhida kojih nema ni u Kitabu ni u Sunnetu. Na kraju se vratio na mezheb selefa sa knjigom "Temhidul-evaili".


Ebu Ishak eš-Širazi (393-476. h.), bio je poznat po jačini dokazivanja i sposobnosti raspravljanja. Vezir Nizamul-mulk mu je sagradio poznatu Nizamijsku medresu na obali rijeke Tigris.

Ebu Hamid el-Gazali (450-505. h.), nije išao putem El-Bakilanija, čak se razišao u nekim stavovima i sa El-Eš'arijem, kritikovao je 'Ilmul-kelam i zabranio da se njime bavi, takođe je dao žestoku kritiku filozofiji. Nakon toga je našao spas u tesavvufu (sufizmu) i smatrao da je to jedini put koji vodi ka spoznaji. Zatim se na kraju života vratio Sunnetu izučavajući Sahih od Buharije.

Imamul-haremejn el-Džuvejni (419-478. h.), tridest godina je branio eš'arijski mezheb poučavajući u Nizamijskoj medresi koju mu je izgradio Nizamul-mulk u Nejsaburu. Na kraju svoga života vratio se na mezheb selefa. Kaže u knjizi "En-Nizamije: "Stav sa kojim smo zadovoljni i sa kojim Allahu vjeru ispovijedamo je akida slijeđenja selefa Ummeta, jer je nepobitan argument da je idžma'u (konsenzus) Ummeta dokaz ...".

El-Fahru er-Razi (544-606. h.), poznat kao Fahrud-din, on je glavni predstavnik eš'arijskog mezheba u njegovoj zadnjoj razvojnoj fazi, pomiješao je 'Ilmul-kelam sa filozofijom i on je došao sa univerzalnim pravilom (kaidetu kullijje) sa kojim je dao prednost razumu nad šerijatskim tekstovima kada dođu u koliziju. Pred kraj života se i on vratio na menhedž selefa.

Četvorica najistaknutijih učenjaka eš'arijskog akidetskog pravca su ostavili ono na čemu su bili i vratili se pred kraj života na akidu selefa. Ako su Eš'arije Ehli sunne vel džema'a, po onima koji to tvrde, postavlja se pitanje zašto su ova četiri najistaknutija učenjaka Eš'arija ostavili ono na čemu su bili i zašto su se vratili akidi selefa ako je ono na čemu su bili akida Ehli sunneta. Odgovor je jasan.

U drugom dijelu ove tematike će biti govora o nastanku i razvoju Maturidija, historijski pregled širenja eš'arijske i maturidijske akide u ovom Ummetu i razlozi tog širenja, akidetske osnove Eš'arija u kojima su se razišli i u kojima su se složili sa akidom Ehli sunneta, akidetske osnove Maturidija u kojima su se razišli i u kojima su se složili sa akidom Ehli sunneta, učenjaci koji su rekli da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a i rezime čitavog teksta.

Piše: mr. Zijad Ljakić

Nastavlja se....