Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

DA LI SU DJED I RODITELJI POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem, UMRLI KAO MUŠRICI

  • PDF

Djed Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Govor o djedu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je dio govora o Ehlu fetreta, a značenje fetreta, kao što kaže Ibn Kesir, je:

period između dva poslanika, poput prekida poslanstva između Isa'a, alejhi sselam, i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. (Tefsirul-kur'anil-azim, 2/35).


Učenjaci su ljude koji se ubrajaju u Ehlu fetret podijelili u dvije vrste:
Prva vrsta – oni do kojih došao poziv u vjeru,
Druga vrsta – oni do kojih nije došao poziv u vjeru.


1. Oni do kojih došao poziv u vjeru i koji su na tevhidu i koji nisu činili širk poput Kis ibn Sa'ide i Zejd ibn 'Amr ibn Nufejl. (El-Bidaje ven-nihaje 2/230 i Fethul-bari 7/147).
2. Oni do kojih je došao poziv u vjeru ali su oni promijenili vjeru i činili širk poput 'Amra ibn Luheja koji je promijenio vjeru Ibrahima, alejhisselam, za kojeg kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Vidio sam 'Amra ibn 'Amira ibn Luhaja El-Huzaija vuče svoju odjeću u vatru". Bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima.


Roditelji  Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
A što se tiče roditelja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došao je šerijatski tekst u kome se kaže da su negovi roditelji u vatri. Bilježi Muslim da je jedan čovjek rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Gdje je moj otac'", pa mu je odgovorio: "U vatri". Pa kada je krenuo zovnuo ga je i rekao mu: "Zaista su moj otac i tvoj otac u vatri".

A što se tiče njegove majke kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Tražio sam dozvolu od svoga Gospodara da tražim oprosta za svoju majku, pa mi nije dozvoljeno, pa sam tražio dozvolu da posjetim njen kabur i dozvoljeno mi je". Bilježi ga Muslim.
Kaže autor kometara Sunena Ebu Davuda (Avnul-m'abud):  "Riječi: "pa mi nije dozvoljeno",  jer je ona kjafir a traženje oprosta za nevjernika nije dozvoljen", a kaže Nevevi, rahimehullah: "U hadisu je zabrana traženja oprosta za nevjernika".


Kaže Bin Baz, rahimehullah: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže "Zaista su moj i tvoj otac u vatri", to kaže na osnovu znanja jer on, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori po svome hiru kao što kaže Uzvišeni: "On ne govori po hiru svome" (En-Nedžm, 4).


Pa da nije stigao do Abdullaha ibn El-Mutaliba (oca Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) dokaz ne bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njega rekao to što je rekao. Vjerovatno je do njega stiglo ono što je dokaz protiv njega iz vjere Ibrahima, alejhisselam, jer su oni bili millet Ibrahima, alejhisselam, sve dok nisu unijeli u vjeru ono što je unio 'Amru ibn Luhej El-Huzai, te su ljudi time krenuli od širenja kipova i upućivanja njima dove mimo Allahu, a vjerovatno je do Abdullaha stiglo da je ono na čemu je Kurejš od robovanja kipovima neispravno (batil) ali ih je on slijedio u tome, pa tako ima dokaz protiv njega. A tako je i sa onim što je došlo u hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio dozvolu da traži oprosta za svoju majku pa mu nije dozvoljeno, te je tražio dozvolu da posjeti njezin kabur pa mu je dozvoljeno, jer je vjerovatno do nje došlo ono što je dokaz protiv nje. Ili jer se prema Ehlu džahilije odnosi kao prema nevjernicima u propisima dunjaluka, pa nije dozvoljeno doviti za njih, niti tražiti oprosta za njih jer su oni svojom spoljašnošću nevjernici, i jer su oni svojom spoljašnošću sa nevjernicima pa se zato prema njima odnosi kao prema nevjernicima a njihov slučaj na Ahiretu je kod Allaha" (Fetava: Nurun aled-darb).
Sujuti, rahimehullah, smatra da su se roditelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spasili i da mu ih je Allah oživio nakon njihove smrti te su povjerovali u njega. Ovo mišljenje je negirala većina učenjaka i ocijenili su da su hadisi u kojima se ovo spominje izmišljeni ili skroz slabi.


Kaže se u "Avnul-m'abud": "Sve što je prenešeno o oživljavanju  roditelja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovom imanu i spašavanju većina toga je izmišljeno i lažno, a nešto je skroz slabo i nema nikakve vjerodostojnosti jer su učenjaci složni da su izmišljeni, poput Darekutnija, Džuzekanija, Ibn Šahina, Hatiba, Ibn Asakira, Ibn Nasira, Kurtubija, El-Dževzija i drugih.


Upitan je Šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullah, da li je vjerodostojno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu je Allah oživio njegove roditelje tako da su primili Islam pred njim pa su nakon toga umrli, pa je odgovrio: "To nije vjerodostojno ni kod koga od muhaddisa, čak su poznavaoci ove nauke (hadiske) saglasni da je to laž i izmišljotina. Nema razilaženja među učenjacima da je to od najjasnijih izmišljenih hadisa po svojoj laži i koji nisu u hadiskim knjigama na koje se oslanja u ovoj nauci, ni u Sahihima, niti u Sunenima, niti u Musnedima i tome slično od poznatih hadiskih zbirki. Niti ih spominju knjige sire i tefsira iako se u njima spominju daif (slabi) hadisi sa vjerodostojnim. Zato jer je to očita laž za one koji se pridržavaju vjere jer da se ovo desilo bilo bi od onoga za što bi bilo razloga da se prenosi i prepričava jer je od stvari koje su neuobičajene sa dvije strane: sa strane oživljavanja mrtvih i sa strane vjerovanja (imana) nakon smrti. Te bi prenošenje poput ovog događaja bilo preče od prenošenja drugih događaja. Pa kad ga niko od povjerljivih prenosilaca ne penosi jasno je da laž. Zatim ove predaje su u suprotnosti sa Kur'anom, vjerodostojnim sunnetom i idžma'u. Kaže Uzvišeni: "A nije pokajanje za one koji rade loša djela - dok, kad se približi jednom od njih smrt, rekne: "Uistinu! Ja se sad kajem", niti za one koji umru, a oni budu nevjernici. Tim takvima smo pripremili kaznu bolnu" (En-Nisa, 18). Pa je objasnio Uzvišeni Allah da da se ne prima tevba onome ko umre kao nevjernik (kjafir). I kaže Uzvišeni: "Tad im ne bi koristilo vjerovanje njihovo pošto bi vidjeli silu Našu. Sunnet je to Allahov koji je doista prošao na robovima Njegovim, a izgubili bi ondje nevjernici!" (El-Gafir, 85), pa je obavijestio, subhanehu ve te'ala, da je Njegov sunnet da ne koristi iman nakon što se vidi dokaz (kazna), pa kako onda da koristi nakon smrti. I još mnogi šerijatski tekstovi ..." (Medžmu'ul-fetava 4/325-327).


Obaveza je na nama da znamo da porijeklo (rod) ne spašava čovjeka od Allahove kazne, kaže Nevevi: "Ko umre na kufru on je u vatri i neće mu koristiti srodstvo vjernicima" (Šerh sahihu Muslim, 3/79).
I nije slučaj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izuzetak u tome. Pa tako otac Ibrahima, alejhisselam, je istrajavao u kufru sve dok nije umro na tome pa je se Ibrahim, alejhisselam, ogradio od njega kao što je došlo u ajetu: "A Ibrahimovo traženje oprosta za oca svog je samo zbog obećanja kojeg mu je dao. Pa pošto mu je bilo jasno da je on neprijatelj Allahov, oslobodio ga se. Uistinu! Ibrahim je bio osjećajan, blag" (Et-Tevbe, 114). Čak je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo potvrdio kada mu je objavljen ajet: "I upozoravaj rodbinu svoju najbližu" (Eš-Šu'ara, 214), pa je rekao: "O skupino Kurejšija, iskupite sami sebe, zaista vam ja neću koristiti kod Allaha ništa, o Beni Abdumennaf, ja vam neću koristiti kod Allaha ništa, ..., o Fatima kćeri Muhammedova, traži od mog imetka što god hoćeš ja ti kod Allaha neću ništa koristiti". Bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima. Svaki musliman treba da zna da ne presuđuje svojim osjećanjima u slučaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih najbližih bez jasnog dokaza sa znanjem da ga ne bi zadesila propast i na dunjaluku i na Ahiretu. Ve billahi tevfik.