Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

SAMOZADOVOLJAVANJE (stavovi i argumenti učenjaka i mezheba)

  • PDF

Razišli su se islamski učenjaci oko propisa samozadovoljavanja (onanisanja ili masturbiranja) na tri općepoznata stava:

Prvi stav: opća zabrana

Ovo je stav džumhura, tj. većine učenjaka ovog Ummeta i zvanični stav četiri mezheba.

(Hašijetu Ibn 'Abidin 3/371, Mevahibul-dželil 4/242, El-muhezzeb 5/387, El-Medžmu' 8/441, El-Insaf 26/465, Keššaful-kinna'i 6/159)

Argumenti:

Prvi argument – riječi Uzvišenog: "I koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju prelaze granicu" (El-Mu'minun 5-7).

U ovom ajetu Allah nije dozvolio spolno uživanje osim sa suprugom i robinjom, a oni koji mimo toga traže, oni u griješenju potpuno pretjeruju.

Drugi argument – riječi Uzvišenog: „I neka se suzdrže (poštenjem i čestitošću) oni koji nemaju mogućnosti oženiti se, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!“ (En-Nur 33)

Uzvišeni Allah naređuje u ovom ajetu suzdržavanje, poštenje i čestitost, a naredba ukazuje da je to vadžib, što znači da je obaveza kloniti se zinaluka, homoseksualizma, samozadovoljavanja i slično. Da je samozadovoljavanje dozvoljeno na ovom mjestu bi bilo najpreče da bude spomenuto kao izlaz onima koji nemaju mogućnosti da se ožene.

Dokazivanje sa ovim ajetom zabranu samozadovoljavanja navodi Kurtubi u svom tefsiru (El-Džami'u liahkamil-kur'an 12/222).

Treći argument – hadis mutefekun alejhi od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita".

Kaže Ibn Hadžer (Fethul-bari 9/139): „Sa ovim hadisom neki učenjaci malikijskog mezheba dokazuju zabranu samozadovoljavanja, jer hadis ukazuje da se kod nemogućnosti ženidbe treba postiti, uzimajuci u obzir da post umanjuje strast, a da je samozadovoljavanje dozvoljeno lakše je bilo ukazati na njega“.

 

Drugi stav: zabrana osim u nuždi (poput straha od upadanja u zinaluk ili bolesti).

Prenosi se od skupine ashaba i tabi'ina, a to je drugi rivajet od imama Ahmeda.

(Hašijetu Ibn 'Abidin 3/371, El-Insaf 26/465)

Argumenti:

Oni koji zastupaju ovaj stav dokazuju ga sa istim argumentima prvog stava učenjaka, osim što izuzimaju stanje nužde, poput toga da se osoba boji da će učiniti zinaluk ili da je ne pogodi neka bolest zbog jačine spolne potrebe, u kojem je onda dozvoljeno. Može se reći da u takvim slučajevima njegovo djelo potpada pod dva fikhska pravila:

- nužda dozvoljava zabranjeno

- činjenje manjeg od dva zla. (Fihus-sunne, Sejjid Sabik 2/435).

Ovom dokazivanju se može prigovoriti time što je u hadisu došla alternativa samozadovoljavanju, a to je post koji umanjuje spolnu strast.

 

Treći stav: pokuđenost

Ovo je stav unutar hanefijskog mezheba i treći rivajet od imama Ahmeda.

(Hašijetu Ibn 'Abidin 3/371, El-Insaf 26/465)

Argumenti:

Prvi argument – Kijas (upoređivanje) na hidžamu, tj. kao što je dozvoljeno po potrebi izbaciti višak krvi iz tijela (hidžamom), tako je dozvoljeno i izbaciti po potrebi višak sjemena iz tijela.

(El-Džami'u liahkamil-kur'an 12/98)

Komentar: Ovaj kijas je oprečan općem vanjskom značenju kur'anskog ajeta: „A oni koji pored toga traže, oni u griješenju prelaze granicu" (El-Mu'minun 7) koji obuhvata i samozadovoljavanje. A kijas koji je oprečan šerijatskom tekstu je ništavan.

Takođe, ovaj kijas na hidžamu (koja je dozvoljena, a po nekima i sunet) je upitan sa strane što ne ukazuje na pokuđenost samozadovoljavanja, jer bi trebao ukazivati na dozvolu.

Drugi argument – riječi Uzvišenog: „A On vam je detaljno pojasnio ono što vam je zabranio“ (El-En'am 119), a samozadovoljavanje nije spomenuto kao zabranjeno djelo, pa potpada pod opće značenje ajeta: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio“ (El-Bekare 29).

A ovo djelo je bez sumnje pokuđeno jer nije od lijepog ahlaka niti od pohvalnih djela.

Komentar: Nije prihvatljiva konstatacija da samozadovoljavanje nije spomenuto u šerijatskim tekstovima (Kur'ana i suneta) kao zabranjeno djelo, jer dva ajeta (El-Mu'minun 5-7 i En-Nur 33) sa kojima džumhur dokazuje zabranu ukazuju općim značenjem na zabranu samozadovoljavanja.

Takođe, tvrdnja da je ovo djelo pokuđeno jer nije od lijepog ahlaka niti od pohvalnih djela, ne može biti šerijatski argument koji ukazuje da je to djelo pokuđeno, jer nije sve što se ubraja u loš ahlak i pokuđeno. Čak su mnoga takva djela i oprečna običajima sredine ili ih ljudi preziru, a ista nisu u Šerijatu pokuđena.

Odabrano (radžih) mišljenje

Prvi stav učenjaka, tj. opća zabrana samozadovoljavanja, je najbliži ispravnom, a Allah zna najbolje. Razlozi odabiranja ovog stava su sljedeći:

- jačina dokaza

- slabosti argumenata ostalih stavova i njihove podložnosti kritici

-  činjenica da onaj ko se samozadovoljava želi tim djelom umanjiti svoju spolnu strast, a to predstavlja liječenje sa bolešću. Istim se niti otklanja niti umanjuje strast nego se  povećava i potpiruje

- mnogi islamski medicinski stručnjaci su dokazali i detaljno pojasnili tjelesnu i psihičku štetnost samozadovoljavanja.

S tim da se može dodati da u slučaju da spolna strast obuzme osobu u tolikoj mjeri da postoji realna šansa da ga navede i odvede do samog čina zinaluka, da je tada samozadovoljavanje put da se izbjegne veće zlo i veći grijeh. Po hanefijskom učenjaku Ibn Nudžejmu tada je vadžib da učini samozadovoljavanje kako ne bi učinio zinaluk. (El-Bahru er-raik 2/475)

Ve billahi tevfik.

Izvor: http://www.ehlus-sunne.ba